Žig zveri – probudite se dok nije kasno jer poslednji voz već polazi

Premda se držim one Njegoševe: „San je laža, a Bog je istina“, povremeno zapamtim ružan san i živim pod utiskom sna dok ne shvatim, ili barem ne umislim,  da sam shvatio poruku koje možda i nema. Vjerovatno je nema, mislim, nije došla spolja nego iz moje podsvijeti gdje je bila zaboravnjena, ali uskladištena za trenutak kada će mi biti potrebna.

Tako sam nedavno sanjao dan kada sam moju dvogodišnju kćerku odveo kod zlatara da dobije prve minđuše. Bila je pristala, ali kada je zlatar obilježio mjesta na ušima kuda treba da budu provučene minđuše, zavapila je: „Tata ne daj me“! Kao i na javi i u snu sam posegnuo za njom da je utješim i odvedem kući bez minđuša. Na javi prije više od dvadeset godina sam to lako uradio, ali u snu odjednom više nije bila moja mala kćerkica već blizanci koji nisu krv moje krvi, ali ih volim kao i da jesu, a umjesto zlatara bila je čitava ekipa ljudi obučenih u bijelo, sa bijelim maskama na licima. Nisu namjeravali da djeci stave minđuše nego da im ugrade čipove. Blizanci su istovremeno jauknuli: „Đede ne daj nas“! Ali ja nisam iamo snage da ih spasim jer su na mene nasrnuli maskirani pa sam se probudio uz krik užasnutosti i nisam više mogao da zaspim pa sam uključio kompjuter. Prva vijest koja me je čekala u poštanskom sandučetu, poslata od nepoznatog prijatelja, bila je ova:

http://www.rts.rs/page/ magazine/ci/story/1880/ tehnologija/2626171/u-belgiji- pocelo-cipovanje-radnika.html

Glavni junak mog romana Ranjeni vuk 2, dobija anonimno pismo sa tekstom u kome se govori o obaveznom čipovanju pasa i najavljuje vrijeme kada će to postati obavezno i za ljude, pa se čudi kako je neko baš njega izabrao da mu pošalje takvu vijest, ali je shvati sasvim ozbiljno.

Tada kada je uvedeno obavezno čipovanje pasa u Švajcarskoj pobunio sam se i napisao pismo svim značajnijim švajcarskim i srpskim medijima. U pismu sam jasno naveo šta me tjera da im se obratim, a citirao sam jedan odlomak iz Svetog pisma, odnosno iz Jovanovog otkrovenja:

„„I učini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelima njihovim. Da niko ne može kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ili ime zveri, ili broj imena njenog. Ovde je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zveri: jer je broj čovekov i broj njen šest stotina i šezdeset i šest” (Otkr. 13:16)“

Ako niste upoznati sa sadržajem Otkrovenja, možete to lako da učinite ovde:

http://www.rastko.rs/ bogoslovlje/delo/10516

Dakle napisao sam pismo i dobio samo jedan odgovor od švajcarskog lista Beobahter. Zahvalili su se i napisali mi da su već o tome izvještavali ali iz drugog ugla, jer su oni obratili pažnju samo na finasijski dio događaja. Pošto je čip koji su veterinari ugrađivali u pse koštao sedamdeset franaka, a kazna za vlasnika pasa koji to odbiju iznosila nešto više od dvije hiljade franaka, jasno je bilo da će neko zaraditi ogroman novac, pošto u Švajcarskoj ima preko 600 000 vlasnika pasa, a samih pasa je mnogo više, jer mnogi imaju više od jednog psa.

Napisali su mi takođe da ne mogu da objave moj tekst jer oni to ne smiju pošto se to kosi sa politikom lista (ljevičari) niti oni smiju tako da razmišljaju jer to spada u sferu „teorije zavjere“, a svi koji se time bave brzo budu proglašeni ludacima, a kad neko bude proglašen ludakom brzo ostane bez posla, vozačke dozvole, i svega onoga što je potrebno čovjeku u savremenom svijetu. 

Ja se ne čudim što sam baš ja dobio u poptansko sanduče gornju vijest od nepoznatog pošiljaoca jer postoji dovoljno onih koji znaju da sam budan i da na svijet gledam široko otvorenim očima, ali se čudim da sam još uvijek među rijetkima koji su zabrinuti.

Prošle godine kada je Andreas Stjostrom prešao državnu granicu sa čipom u ruci i oduševljeno davao izjave za medije kako je to fantistačan osjećaj da se čovjek identifikuje isljučivo uz pomoć sopstvenog tijela, napisao sam tekst kojim sam pozvao na buđenje.

http://www.vaseljenska.com/ misljenja/boga-se-ne-boje- ljudi-se-ne-stide/ 

Dobio sam nekoliko odgovora, ali nisam primjetio da je veći broj ljudi počeo da razmišlja, premda je tekst čitan na više internet portala. Izgleda da smo već oguglalni na onespokojavajuće vijesti pa niko ovakva upozorenja ne uzima ozbiljno jer većina ljudi živi samo za danas, a onome šta nas čeka sutra neće ili ne smiju da razmišljaju.

Danas dok pišem ovaj tekst u sjećanje mi se vraća san koji sam sanjao i strah, za one koji će poslije mene ostati na ovom svijetu, zarobljava mi dušu. Ja sam već prevalio polovinu života, a možda čak dvije trećine ili tri četvrtine jer ne znam koliko mi je vremena ostalo. U svakom slučaju proživio sam život u kakvoj takvoj slobodi ili prividu slobode, ali se brinem u kakvom svijetu, u kakvom prividu slobode će živjeti vaši i moji potomci?

Da, prividu slobode jer sloboda je čarobna riječ uz pomoć koje će nas pokoriti i zauvijek zarobiti. Sloboda, bezbijednost, stabilnost društva, ponavljaće naši porobljivači, a i beslovesna masa za njima sve dok i poslednji čovjek ne dobije čip.

„Ako želite da živite slobodno, bezbijedno, spokojno u stabilnom društvu svi ljudi moraju imati čip. Čipovanjem ljudi će biti spriječen terorizam, kriminal, epidemije i sve ono što vam nanosi štetu.“

Ili nešto slično ponavljaće nam savakog dana i u svakoj mogućoj prilici. Ovim pojmovima će biti prožeta svaka reklama od tampona i pempersa za bebe, preko hrane i odjeće, do automobila i elektornskih uređaja.

Još jedan čarobna riječ će se pored pomenuti stalno ponavljati, a to je: „sreća“. Čip će nam omogućiti da se osjećamo srećno i to će biti ta toliko dugo tražena „Soma“. Soma je piće bogova u indijskoj mitilogiju i naziv za drogu koja ljude čini srećnim u Hakslijevom antiutopijskom romanu „Vrli novi svijet“. Siroti Haksli premda je propisno upozorio čitaoce na dolazak poslednjeg vremena, samo je umro zagovarajući drogiranje i koristeći drogu LSD koja nije ni blizu savršena kao drogu koju je opisao u svom najboljem djelu.

Pored sveg truda do sada koji su uložili pojedinci i čitavi timovi hemičara i farmaceuta, niko nije uspio da stvori drogu koja korisnike ostavlja radno sposobnim, a istovremeno čini zavisnim i poslušnim. 

Čip je riješenje za sve.

Uz pomoć čipa ćemo imati osjećaj da smo slobodni, bezbjedni, spokojni, srećni, a čim više nikom ne budemo donosili korist isključiće nas, kao što robot Džon Alden isključi sve robote u Pekićevom antiutopijskom romanu Atlantida.

Da isključiće nas čim više nikom ne budemo donosili koristi izuzev ako naša tijela budu služila kao baterije kao što je prikazano u prvom dijelu filma Matriks.

Napredni, da ne kažem pomodarci, će se izrugivati svima onima koji govore protiv čipa. Nazivaće ih zaostalim, glupim, retrogradnim, nacionalistima, primitvicma itd., a svemoćni mediji će ih u tome podržavati.

Koliko je vremena potrebno da svi budemo čipovani?           

Malo, vrlo malo. Nije prošlo više od deset godina od kako su svi psi u Švajcarskoj dobili čip. Tada sam razgovarao sa ljudima i upozoravao da nas to isto čeka, ali niko me nije shvatao ozbiljno ni među onima koji su dijelili moj strah od budućnosti jer su vjerovali da za tako nešto treba stotinjak godina. Ja sam ubijeđen da, ako se nešto značajno ne dogodi, ćemo u trećoj deceniji dvadeset i prvog vijeka svi dobiti čipove u desnice ili na čela.

Da to nas čeka i to nije ništa novo, ali radnici koji su pristali na čipovanje nisu prvi koji su na to pristali jer već odavno se pripadnicima specijalnih vojnih jedinica ugrađuju čipovi i to na spoljašni zid tankog crijeva, pa je uklanjanje praktično nemoguće.

„Veliki humanista“, dobitnik Nobelove nagrade za mir, premda je učestvovao u više ratova nego njegovi manje „mirni“ prethodnici, Barak Obama je osmislio izuzetan način da se ugrade čipovi u američki sirotinju, kroz njegov čuveni projekat zdravstvenog osiguranja Obamakare. Sad novi predsjednik ukida taj zakon i naravno beslovesna masa se ljuti na njega, jer šta je ugrađivanje čipa u tijelo u poređenju sa zdravstenim osiguranjem.

Belgijski radnici gube svoje idnetifikacione kartice! Kada dobiju čipove više ništa neće izgubiti osim kakvog takvog privida slobode koji su do sada imali i života koji svejedno za gospodare svijeta nisu važni jer svi koji ne pridaju njima su samo obični potrošači hrane i proizvođaći fekalija.

Miodrag Lukić

IZVOR: VIDOVDAN