UNIJAĆENjE SRBA

SRBI KRAJIŠNICI

Gorštaci, neraskidivo vezani za tle i surovo podneblje istrajavali su i opstajali… a iza grubosti života,preplanulog lica i okorjelih dlanova, često se krije toplo i naivno, gotovo dječje srce…

………..

To je bilo zimi godine 1843.Zbog neobično slabe ljetine,još s jeseni,zavlada glad po gornjoj Dalmaciji,Pred Božić malo koja kuća imađoše nješto žita,a zbog slabog saobraćaja u ono vrijeme,žito je sporo dolazilo s mora u gradove,a bezdušni trgovci udariše prevelike cijene.Šumoviti i stočni krajevi pomagahu sa kojekako,prodavajući drva,hraneći se bijelim smokom,koljući stoku,prodavajući je u bescijenje,ali golo Petrovo Polje niti ima šuma,ni stoke!Kad se već desilo njekoliko smrtnih slučajeva od gladi,onda općina drniška,kojoj pripada Petrovo Polje,stade opravljati i graditi puteve,plaćajući radnike kukuruzom.Snažan i vrijedan radnik,kao što biješe Pilipenda,mogaše zaraditi pola oko kukuruza na dan,a toliko biješe dosta za njih dvoje,jer već krajem ljeta otidoše im oba sina u Primorje,u najam.Ali nakon njekoliko nedelja,općina prekide radove, a sreska vlast nabavi dosta žita i poče ga dijeliti narodu na dva načina:katolicima na poček (biva,da otplaćuju na obroke u novcu,nakon nove ljetine),pravoslavnima pak poče poklanjati kukuruz,pod pogodbom da svaki kućni starješina koji bude primio ishranu mora prijeći u unijatsku vjeru.Narod se smuti…to se zvalo:“upisati se u carsku vjeru!“

Dabome da je Pilipenda na svoj način pomalo i razmišljao o zlom udesu,koji snađe njega i ostale i da je vezivao na to njeka svoja kratka razlaganja.To mu se najviše vrzlo po mozgu kad bi tako za svojim magarcem išao u grad,a sve se naturivalo u obliku pitanja.Pitao je Pilipenda boga:

-Bogo moj,ti šalješ glad na ljude,kad je meni jadnom težaku,žao i stoke kad gladuje!? I zašto baš šalješ bijedu na nas težake,koji te više slavimo nego Lacman,najsiromašniji najtvrđi u vjeri,te volijemo dušu,nego trbuh!…

-U njeko doba Pilipenda ču iza sebe tutanj koraka: uporedi se i pođe s njim Jovan Kljako.Bješe to živolazan starčić,koji je prije dvedeset i pet godina učestvovao u šibeničkoj buni protiv vladike Kraljevića,kad ono htjede da pounijati pravoslavne Dalmatince,a sad Kljako,po starost,ipak prevjeri! Nazva boga Pilipendi i dodade:

-A,jadan Pilipenda,smrznuli se?

-Valaj da hocu da se ukočanjim ovđe,nasred puta, i ne bih zažalio!

-Valaj,neću,pa sad crkeo od gladi! a nećete dugo ni vi svi,pa da vam je car poklonio cijelo Petrovo Polje!

Kljaku i drugovima mu Pilipenda bjese živi,oličeni prijekor: ipak se nasmija i poče izvijati:

-Ama,Pilipenda,bolan,orazumi se i čuj me!Ne učinismo ni mi to od bijesa,niti mislimo ostati u poganiji,nego…znaš..dokle izimimio,dokle spasemo nejač i čeljad,pa onda ćemo lako!

Pilipenda pljunu.

-Ja ne znam hoćete li lako i kako ćete,ali znam da vam obraz ne opra niko ni dovjeka,nini dokle vam bude traga!

Kljako se namršti ,te će oporo:

-Blejiš,Pilipenda ,ali ćeš i ti biti unijat prije Uskrsa!

Pilipenda stade i viknu:

-Ja se uzdam u moga srpskog Rista! Ako će mi pomoći,hvala mu,ako neće i onda mu hvala,jer mi je sve dao,pa mi sve može i oduzeti,i dušu! A ti…

Kljako ga prekide.

-Muči,Pilipenda?Ja sam carske vjere!

-A,pasji sine,-viknu Pilipenda izmahnuvši štapom…čekaj da ti pritvrdim tu vjeru!

Ali Kljako pobježe.

Onda Pilipenda,izvan sebe od gnjeva,svom snagom udari Kurijela.Ovaj stade,okrete glavu i tužno pogleda gospodara,a Pilipenda se postijede,pa ga obuze žalost,te sjede na pervaz od ceste i zaplaka se!

( S.Matuvalj:Pilipenda )

foto:/vrlika.free.fr/hronika.htm