SVETI SERGIJE I VAKH: Stari Srbi su po njima nazvali svoju najveću i najjaču tvrđavu – skadarsku Rozafu

  • Ako bi se danas dva vodeća generala, u Generalštabu NATO-saveza, odvažila pa odbila saglasnost za okupatorsko-zločinačke planove ovog vojno-političkog pakta i njegovu porobljivačku ideologiju, sigurno je da ne bi bili pohvaljeni za različitost mišljenja, niti bi to bilo prihvaćeno za „ideološki pluralizam“ od lažnog duha savremene demokratije.

Crkva Sv.Sergija i Vakha na Podima, Herceg Novi

Vrijeme prolazi, ali neka pravila nikada.

Upravo su ovo učinila dvojica plemića na dvoru rimskog cara Maksimijana. Odbili su da progone hrišćane, izjasnivši se sljedbenicima njihove misli. Odmah su bili izloženi procesu suđenja, primorani su na najstrašnija poniženja i muke. Jedna od najvećih poruga u staro-rimskom svijetu bila je da se kažnjenici obuku u žensku odjeću i sprovode gradom na porugu svjetini.

Tako su „ženski nakinđureni“, sa ružom na usnama i raznim skaradnim ukrasima, šetani i ovi plemići dok ih je masa ismijavala, kezeći se i seireći. Poslije najstrašnijih mučenja ubijeni su; Vakh je rastrzan i zdrobljen, a Sergije posječen. I danas se na pravoslavnim ikonama ovi mučenici predstavljaju sa alkama oko vrata, simbolima poruge kojoj su bili izloženi.

Sa priznavanjem slobode Hrišćanstvu i prihvatanjem istog za državnu vjeroispovjest Carevine, ovu dvojicu svjedoka pred Hristom proslaviće jedan Srbin. Upravda iz Prizrena (tadašnje rimske Prizdrijane), porijeklom srpskog roda, a upamćen po latinskom prevodu svog srpskog imena, car Justinijan (justicija-pravda), proslaviće Svetog Sergija i Vakha i sagradiće im velelepni hram u prestonom Konstantinopolju.

Srbi su slijedeći cara Upravdu iskreno prihvatili ove svece gradeći im najljepše hramove i slaveći ih kao svoje zaštitnike.

Naročito su srpsko Primorje i Zeta slavili ove svete plemiće.

Od Drača do Zadra pronio se njihov slavski pomen koji opstaje i do danas, kako u toponimima i hramovima tako i u živom predanju i Krsnoj slavi.

U srpskom prestonom gradu Skadru, zagrobna crkva srpskih vladara Vojislavljevića, na rijeci Bojani, bila je posvećena Svetom Sergiju i Vakhu, a skadarska tvrđava nazvana je po gradu Sergijevog mučeništva, Rozafi u Siriji, tadašnjoj Antiohiji.

I danas Šiptari u Skadru ovu tvđavu zovu Rozafa, iako ne znaju zašto.

Planinu iznad Dubrovnika Srbi su nazvali u čast Svetog Sergija, Srđ, a u hercegovačkom zaleđu Dubrovnika i danas srpske porodice slave Srđevdan. Jedna od najstarijih srpskih crkva u Zeti i Primorju posvećena Svetom Sergiju i Vakhu je ona na Podima iznad Herceg Novog.

Danas su proslavljeni Sveti Sergije i Vakh, ne zaboravimo da su ih stari Srbi uzdigli na oltar i njima u čast nazvali svoju najveću i najjaču tvrđavu, skadarsku Rozafu.

I vrijedilo je, isto koliko bi i danas bilo vrijedno da se dva generala suprostave zločinačkom savezu.

Autor: GORAN LUČIĆ

Slobodna Hercegovina