Šta treba da se zna o Marakeškom sporazumu, a srpski Kerberi bitnih znanja vam to nikad neće objasniti?

O čemu, pitate?

Niste obaviješteni, a? Pa, normalno da niste kad vam je u oči bačena prašina Vučićevih monomelodrama i tobož’ anti-vučićevskih šetača subotara koji bi da se vrate na vlast s koje ih je Dramoser otjerao.

Normalno da ste neobaviješteni kad vas sa ekrana spiče emocijom izazvanom osnivanjem šiptarske vojske na okupiranim Kosovu i Metohiji. Kao da je vojska Kosova nekakav neočekivan čin, a ne najnormalnija posljedica Tadićeve i Vučićeve predaje Kosova i Metohije Šiptarima.

A ako živite u rasijanju, tek onda ste neobaviješteni, osim ako ne šetate kera ulicama Brisela, pa se iznenada obojica nagutate suzavca.

A o čemu to treba da budete obaviješteni? Kakav Marakeš, kakvo samoubistvo?

izvor: The Independent

Prošle sedmice je u marokanskom gradu Marakešu potpisan tzv. Globalni pakt o bezbijednim, organizovanim i ustaljenim migracijama, koji ćemo u daljem tekstu zvati prosto i velikim početnim slovom: Marakeški pakt ili samo Pakt.

Tekst Pakta, koliko ja znam, nije preveden na srpski jezik, ali ću ja pokušati da prikažem njegove negativne strane kroz proglašene ciljeve.

Marakeški pakt je sporazum sklopljen pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, a potpisala ga je većina zemalja članica, uključujući sve one u kojima srpski narod živi u dominantnom broju, dakle, Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu. Nisu ga potpisale Sjedinjene države i mnoge evropske zemlje, kao Mađarska, Poljska, Hrvatska, Bugarska, Austrija itd.

O čemu se radi?

Kao što mu sama duga forma naziva govori, Marakeški pakt ima za cilj da invaziju useljenika iz Azije i Afrike u Evropu standardizuje, učini organizovanijom, bezbjednijom i ustaljenijom. Kad kažem useljenici, mislim, naravno, na ono što je narodima Evrope plasirano pod lažnim imenom migranti, a kad kažem invazija mislim na muslimansku kolonizaciju Evrope. Pošto sam upravo osporio kompletnu jednu demografsku kategoriju koja je izazvala najveći demografski potres u Evropi još od Drugog svjetskog rata, red je i da objasnim tu protivrječnost.

Migrantska podvala

Naime, izraz migrant je marketinški trik, upotrijebljen da se Vlasi i ostali Evropljani ne dosjete. Tradicionalno, kategorija migranata podrazumijeva uglavnom ekonomski definisanu skupinu ljudi koji mijenjaju boravište shodno ekonomskoj potrebi, tj. privremeno se sele iz domovine u stranu zemlju koja im nudi privremeni izvor prihoda, te se vraćaju kući ili idu u treću zemlju kad taj izvor prihoda presahne. Radi se o zemljoradnicima koji se kreću za berbama, rudarima ili naftašima koji se kreću prema novootkrivenim mineralnim nalazištima, ribarima koji se pokreću prema sezoni ribolova itd.

Kad se čovjek useljava da bi se stalno nastanio, on više nije migrant, nego imigrant, iliti useljenik. Onaj koji se iseljava je emigrant iliti iseljenik.

izvor: article19.ma

E, sad, čemu trik?

Zamislite da vam na vrata dođe grupa nepoznatih muškaraca koji izgledaju drugačije od vas i kažu vam da im treba obrok, da bi da prespavaju u dvorištu, pod grožđem, da se eventualno okupaju, a da će vam zauzvrat možda iscijepati metar drva prije no što nastave put. Bili biste sumnjičavi s razlogom, ali biste možda i pristali, kontajući da je bolje ne izazivati belaja. Lakše bi na to pristali nego da vam ti isti kažu da žele da se nastane u vašem dvorištu i da ste dužni da ih hranite i odijevate, a i ženu da im pozajmite s vremena na vrijeme. Zar ne? Tada biste se vratili u kuću, uzeli papovku i dvije kašikare zaostale iza rata i otjerali momke dokle ih noge nose.

E, ono prvo je migrant, a ovo drugo je useljenik. Kome je Evropa sklonija da se odupre silom?

Da li bi veći bunt Evropljana bio izazvan objavom da preko njenih granica navaljuju useljenici, mahom mladi, vojno sposobni muškarci, ili narativom koji kaže da u Evropu bježe migranti, bezmalo izbjeglice, od ratova i razaranja na Bliskom i Srednjem istoku?

Onom prvom objavom, naravno.

E, to znaju i projektanti islamske invazije na Evropu, pa su se dosjetili marketinškoj obmani.

Znači, da ne bi Evropa ustala protiv prihvata vojske isilanata, kako pisac ovih redova odmila zove mlade vojnike koji razvaljuju granice evropskih nacija, nazvaćemo ih eufemizmom, neutralnim imenom, migranti. Da ne znaš jesu l’ došli, il’ su pošli.

Tzv. migrantska kriza, iliti invazija isilanata, traje već bar tri godine, ne jenjava, iako se o njoj ne larma kao u onim prvim mjesecima, kad su mrtva tijela rijetke djece u toj najezdi isplivavala na turskim plažama, na šta su nekrofilni fotoreporteri vodećih globalističkih glasila i soroševskih organizacija padali u ekstazu. I pošto ona traje, i pošto su evropski narodi na nju već navikli, i pošto su omekšale evropske nacije prošle prvi test otupljenosti na svoje nevolje, došlo je vrijeme da se taj proces konkretizuje u trajnu tekovinu.

Stoga, Marakeški pakt.

izvor: Infowars

Šta je u Paktu

Najprije, prenošenje nadležnosti u pogledu imigracione politike i kontrole nacionalnih granica sa suverenih država na naddržavne strukture, postojeće ili one koje će shodno naredbama ovog Pakta biti formirane. Novoizabrani brazilski predsjednik Žair Bolsonaru je opozvao podršku Brazila Paktu, koju je prethodna vlada obećala, naglašavajući da je – parafraziram – imigraciona politika proizvod spleta realnosti koje su specifične za svaku državu, te je svaka država mora kreirati sebi. Tragedija je da se tako prosta činjenica morala naglašavati, ali je još veća tragegija u tome što Bolsonaru ovim jasno stavlja do znanja svijetu da Pakt, u stvari, oduzima potpisnicama nadležnost suverene države u domenu imigracione politike. I ne samo imigracione politike, kao što ćemo vidjeti u nastavku analize.

Dalje.

U samom nazivu Pakta stoji da je cilj Pakta da migracije učini bezbijednim za „migrante“, da ih bolje uredi i organizuje, i da ih učini ustaljenim, tj. da obezbijedi stalne kanale i procese useljavanja.

Šta ovo znači?

Ovo znači da će isilantima koji su se dosad probijali kroz žice i policijske kordone, na splavovima brodili mora, ili su bili krijumčareni kroz šumu i preko rijeka, biti obezbijeđen neometan pristup željenim odredištima, da će im se putešestvije odvijati po uređenim trasama i protokolima, i da će ti putevi, od primjene ovog Pakta, biti uspostavljeni za stalno.

Stara srpska poslovica kaže: “Ko voli isilante, na vrata mu došli“. Pakt kaže da će ti doći na vrata volio ih – ne volio. I da neće prestati da dolaze.

izvor: News Africa Now

Dalje.

Pakt naglašava razliku između izbjeglica i migranata. Izbjeglice su već bili zaštićena kategorija po međunarodnom pravu. Zna se kako se definišu i kako se tretiraju. Zna se da moraš da ispuniš određene uslove koji se tiču fizičke ugroženosti i nemogućnosti opstanka na prethodnom staništu, da bi dobio status izbjeglice. Zna se i kako se postaje izbjeglicom i kako se prestaje biti izbjeglica, znaju se kvote prihvata i obaveze zemalja prvog utočišta i onih koje su udaljene od žarišta ugroženosti.

Migrant, prema Paktu, međutim, može biti bilo ko.

Prema definiciji Statističkog odjeljenja Odsjeka za ekonomske i društvene poslove Ujedinjenih nacija iz 1998. godine, “međunarodni migrant je svako ko promijeni uobičajenu zemlju boravka“.

U prevodu, ko god ti se pojavi na granici i hoće da uđe, migrant je, i nema šta da dokazuje. Prije ovog Pakta, migrant nije dobijao pravni status i pojedinačne države su određivale da li i koliko migranata hoće da prime, na koji rok i kako će da ih tretiraju. Propisanih obaveza prema njima nisu imale, jer migranti nisu bili ugrožena kategorija, kao što se iz definicije da zaključiti.

Migranti nisu bili ni pravna kategorija, i tek će ih Marakeški pakt svojom primjenom u zemljama potpisnicama zakonom definisati.

Evo kako.

Kao što rekoh, kad ti se na granici pojavi neko ko ti dokaže da je izbjeglica i ko ima pravo na taj pravni status, ti si kao država dužna da mu obezbijediš trenutne uslove života koji izbjeglicama po međunarodnom pravu pripadaju. Izbjeglica dobija privremeno boravište, socijalnu pomoć, sigurnost, i u tom statusu ostaje dok ne stekne uslove za promjenu tog statusa ili povratak u zemlju porijekla. Prava koja dobija su zasnovana na činjenici da je ustanovljeno dogovorenom i obavezujućom procedurom da joj je siguran život u zemlji porijekla nemoguć.

Ali status izbjeglice i dobijaju, i treba da ga dobijaju, osobe koje dolaze iz ratom zahvaćenih područja i dobijaju taj status u zemlji prvog utočišta, dakle, čim stupe u uslove bezbjednosti.

izvor: South China Morning Post

Kod migranata, međutim, situaciju čini drugačijom sama činjenica da migrant ni od čega ne bježi, nego u najboljem slučaju traži povoljnije uslove za život. U normalnim okolnostima, zemlja na čijim se vratima pojavi nema obavezu da mu pruži utočište, jer nije ugrožen i ne postoji definisan status koji poteže obaveze prema njemu po definicijama međunarodnog prava. Marakeški pakt mu, međutim, omogućuje da ima definisan tretman po međunarodnom pravu. Gradi kategoriju migranta od pojedinca koji bi inače bio običan ilegalni useljenik u pokušaju. Dakle, Marakeški pakt ozakonjuje ilegalne useljenike, nadijevajući im drugo ime.

Migrant ne mora ništa da dokazuje, jer nema šta da dokaže. Šta će da dokaže, da mu nije dobro u Pakistanu, pa bi rađe živio u Austriji?

Znači, ako zemlje potpisnice ispune svoju političku obavezu i usvoje zakone koji su u skladu sa Paktom, svako ko se pojavi na njihovim granicama može biti smatran migrantom i, u najekstremnijem tumačenju duha Pakta, mora biti primljen.

I ne samo da mora biti primljen. Po daljim odredbama Pakta, mora mu se obezbijediti bezbjednost, dakle, utočište u kojem ga niko neće maltretirati, ni narod domaćin ni njegovi saputnici migranti. Znači, mora mu se obezbijediti određen nivo policijske zaštite. Mora mu se obezbijediti pristup “osnovnim uslugama“, dakle, socijalnoj pomoći, zdravstvenoj njezi, školstvu itd.

Ko će da plati za sve to?

Kako ko? Pa, poreski obveznici.

Zar globalistički zastupnici migracija ove vrste ne tvrde da je priliv migranata neophodan Evropi koja stari i izumire, da bi se održale privrede, penzioni fondovi, potrošnja itd.? Ali, po dosadašnjim izvještajima iz zemalja koje su prihvatile određeni broj tzv. migranata, ovi useljenici samo koštaju te države, jer većini im je cilj da se uvale na socijalu. Zato i teže da se domognu Njemačke, Švedske, Holandije…

izvor: The Economist

Dalje.

Migrantima će se morati pomoći da se što bolje integrišu u društvo u koje su se uselili. Osim socijalne pomoći, zdravstva i školstva, moraće im se obezbijediti i dugoročni uslovi stanovanja, pri čemu je naglašeno da su migrantski kampovi rješenje samo u krajnjoj nuždi.

A gdje će onda? Hoće li im se graditi naselja? Ko će to da plati?

Moraće im se omogućiti ne samo učenje jezika, nego i čitava mreža društveno-političkih usluga koje ih prilagođavaju na život u novim društvima, uključujući konzularne usluge.

Znači, ne samo da ćeš morati prihvati ilegalnog useljenika, nego ima da ga držiš k’o malo vode na dlanu.

Posebno upada u oči ograničavanje bilo kakvih izraza negodovanja protiv prisustva ilegalnih useljenika. Pakt obavezuje potpisnice da donesu zakone protiv slobode izraza koji nije zasnovan na činjenicama, koje će, naravno, biti propisane od strane struktura koje i nameću takve zakone. Dakle, ako vidiš da tzv. migranti siluju Srpkinju nasred Terazija, ne smiješ to u govoru iskoristiti kao dokaz njihove nepoželjnosti, jer bi to bio govor mržnje i podsticanje na nasilje protiv njih. Ne, nego moraš da se obratiš organizacijama koje rade istraživanja i da kod njih provjeriš da li su slučajevi silovanja i drugog fizičkog nasilja od strane tzv. migranata iznad razine statističke greške, da li se uklapaju u opšte kriminalne trendove itd. A pošto će sve te organizacije biti finansijski podržane od strane sponzora ovakve imigracione politike, normalno je da ti neće ponuditi dokaz da je njihova politika štetna i štaviše katastrofalna. Normalno je da ćeš ispasti budala, teoretičar zavjere i šta sve ne, jer statistički nalazi neće podržati ono što ti gledaš na ulici svojim očima.

Ako nastaviš da se dereš, bićeš krivično gonjen, jer – zakon, jarane.

A po svoj prilici, taj silovatelj neće biti kažnjen, jer pobogu, on tek treba da kroz programe integracija nauči da se u našem društvu ne smije silovati. Dotad, smatraćemo ga izuzetim od zakona.

Pošto se gomila sličnih pravosudnih situacija već desila po zemljama Zapadne Evrope, nemamo razloga da ne vjerujemo da će ih, kad tzv. migranti ozakone svoj status i dobiju veću zaštitu, biti još više.

izvor: Daily Mail

Diskriminacija protiv tzv. migranata će i na druge načine biti kažnjiva zakonom. Na drugim, postojećim primjerima mi znamo šta to znači. Gdje je zakon protiv diskriminacije, nisu daleko i neke vrsta kvota i integracija po ključu. Gdje te tjera da ga ne spriječiš, tjeraće će te i da ga uključiš.

Vješanje za testise

Sve ovo gore nabrojano, ma koliko ja šturo prešao preko odredaba Pakta, biće omogućeno njegovim sprovođenjem. Pakt ima 23 proglašena cilja, a ja sam prešao preko samo nekolicine najvažnijih. Marakeški pakt je samo politička platforma na kojoj će potpisnici donositi zakonske odredbe. Sam pakt nije pravno obavezujući, ali jeste politički obavezujući.

Kad sam uticajnog tviteraša i dugogodišnjeg političkog djelatnika Đuru Krompića pitao da mi objasni razliku, bio je vrlo slikovit, rekavši da je pravna obaveza kad te objese za vrat, a politička kad te objese za testise.

Nije moglo slikovitije.

Države potpisnice će, dakle, imati političku obavezu da usvajaju zakone koji će ih pravno obavezivati. 

Naravno, ništa od ovoga se neće dešavati preko noći, jer se ni žaba ne kuva preko noći. Ciljevi su, međutim, jasni i ostvarivi. Legalizovaćemo useljavanje koje je dosad bilo ilegalno, maksimalno ćemo ohrabriti i podržati priliv novih useljenika, omogućićemo ilegalcima potpunu sigurnost i sve uslove integracije u novu sredinu, platićemo sve to iz džepova poreskog obveznika, a ovome ćemo zabraniti bilo kakav protest protiv tako stvorenog stanja.

Divan recept za invaziju i kolonizaciju, uglavnom muslimanskog karaktera, i za satiranje evropskog identiteta Evrope.

Srbi, čak i oni koji razumiju o čemu se ovdje radi, često pokušavaju šupljim izgovorima odbraniti katastrofalne odluke srpskog kolonijalnog namjesništva o učešću u ovom takoreći zločinačkom poduhvatu. Najdominantniji od šupljih izgovora je onaj kad kažu da “migranti“ i ne žele da ostanu u Srbiji (ili drugim srpskim zemljama), jer žele pod hitno da se domognu Njemačke. Šta će u Srbiji, tu nema posla ni za Srbe. Nas će spasiti naša sirotinja. I tome slično.

To je šuplja priča, a evo i zašto.

Iako isilanti zasad samo prolaze kroz Srbiju, ne znači da se neće početi zadržavati kad im se i tu pruže uslovi za ugodan život na socijali. Takvi zakoni se ne donose i na tako potencijalno štetne međunarodne norme se ne pristaje sa potajnom nadom da tebe njihovi efekti neće zakačiti. Ti si, rođače, pristao na isto ono na šta je pristala i ta Njemačka. Među hordom onih koji bi da opkorače Evropu jašu i milioni kojima će i Srbija biti dobra kad prepune Njemačku.

Na primjer, Bangladeš je veličine Srbije i Bosne i Hercegovine, a ima 15 puta više stanovnika. Milion-dva Bengala može daleko bolje da živi u Pomoravlju na socijali, nego u blatnjavom Bangladešu, gazeći jedan drugom po glavi.

Ako već ne mogu da budu među onim srećnicima koji su se domogli Švabije. 

Da sumiram.

Marakeški pakt je ugovor o samoubistvu bijele, hrišćanske Evrope. Korijeni su mu globalistički, ali je islamistička dimenzija u njemu jako izražena i jako opasna. Sukob civilizacija Semjuela Hantingtona je predviđao ovakav sudar, ali Hantingtonova premisa da je sukob neminovan je pogrešna u svjetlu činjenice da je ovaj nadolazeći sukob vještački izazvan i uopšte nije morao da se desi.