O NATO paktu – Za ili protiv

Da bi bilo jasnije što ću reći kasnije, bolje da odmah kažem: Ne pripadam ni jednoj političkoj stranci ni interesnoj grupaciji. Ono što javno kažem podržava više NVO. Pored ostalih i borci NOR-a Jugoslavenske orijentacije. Države koje više nema zbog spoljnih gospodara rata i njihovog teledirigovanog NATO pakta.

Tako orijentisan pridružujem se ovoj raspravi da se naglasi što je važno o NATO paktu i da to uradimo civilizovanom razmjenom mišljenja, a ne „govorima mržnje“ kako zlotvori ocjenjuju svaku rečenicu koja ne glorifikuje aktuelnu vlast i njene poslušnike.

Neka se zna da u Boki ima mnogo protivnika NATO pakta, jer lažna agitacija stalno povećava procenat pristalica za NATO. To nije teško plaćenicima koji za propagandu dobijaju neuporedivo više novca nego protivnici. U početku aktivnosti u Crnoj Gori prilog NATO pakta isticano je ravnopravno tretiranje onih koji su za i onih protiv. Što je sa tom „ravnopravnošću“ kad se vidi i zna koliko je potrošeno novca i vremena za one koji propagiraju za „blagodeti“ NATO pakta i koliko prostora u medijima, u odnosu na deset puta manje za one koji se brane od lažne propagande. A sve zajedno dovodi do podjela koje će ostati i nakon priča o NATO. Zašto nije dovoljno: partnerstvo za mir, ili članstvo u EU, ili neutralnost koja je obećavana? Kao da neko po svaku cijenu traži da se uvuče pod NATO šinjel, svjestan da mu drugog spasa nema.

Glavna agitacija za NATO je garantovanje bezbjednosti. Kome u Crnoj Gori? Zna se, jer su dosadili i Bogu i narodu ne prestajući da veličaju „evroatlanske integracije“ da u njima sebe zbrinu. Za EU je razumljivo, ali što će nama integracija sa Atlantikom i preko njega? To znaju oni kojima nije dovoljna bezbjednost NATO pakta. Ko su takvi? Naravno oni kojima nije čista savjest, ali bezbjednije je ćutati nego imena pominjati. Kako da nekoga čuvaju oni koji nisu mogli braniti ni svoje najvažnije strateške centre: vojne moći Pentagon i finansijske moći, visoke kule, „sestre blizankinje“ sa spaljenih preko tri hiljade stručnjaka. Uz to, oni nisu stradali od velike vojne sile nego od nenaoružanih putničkih aviona.

Niko ne vjeruje ni u lažne agitacije da će NATO donijeti blagostanje, nakon onoliko zla nanijetog nevinima. I to vojnom silom nazvanom „Milosrdni anđeli“, ili skraćeno u jednini „M. Angela.“ Da li se to rugaju Bogu, ili žrtvama koje su poslali na onaj svijet, u „blagostanje raja“? Hvala im! Neka u njihovom raju uživa ta vojna sila, i njeni agitatori koji obmanjuju nevini i naivni narod, Dolazi vrijeme da se i on opameti protiv NATO pokta i svakog rata.

Govoriti protiv NATO pakta ne znači tražiti oružani rat protiv njega, ni stvaranje kontra njega nekih vojnih paktova koji bi u međusobnim obračunima uništili i sebe i čitav svijet. Zato je bolje da ih bez prolivanja krvi rasformiraju a njihovu moć preusmjere u korisnije namjene. Na međunarodnom nivou davno je dogovarano da je najbezbjednije na miran način ukinuti i Atlanski i Varšavski pakt. Tada je NATO pakt pokazao da nije samo zločinački nego prevarantski. Varšavski je ukinut a NATO pakt prerastao u svjetskog žandara sa šargarepom u jednoj i čvornatom palicom u drugoj ruci. Uostalom, zašto slušati plaćene agitatore kad im ionako niko ništa ne vjeruje? Kome smeta da se održi referendum i da se zna volja većine naroda. Ako to ne žele Crnogorci neka se odvojeno održe referendumi u Crnoj Gori i Boki kao dvije „ravnopravno sjedinjene pokrajine“ kako je to bilo legitimno proklamovano još 1813. g. na prvom ujedinjenju tzv. „vječne Crne Gore“. Ako je „vječna“ ne zastarjevaju legitimne odluke tadašnjeg vladara Sv. Petra Cetinjskog i narodih predstanika Boke i Crne Gore.

Bokelji se sjećaju i 27. marta 1941. kada su Beograđani masovno izašli na ulice. Najčešće su uzvikivali: „Bolje rat nego pakt!“. Mnogi bi danas uzviknuli: „Bolje je i rat nego NATO pakt, proizvođač ratova, razaranja i smrti“. NATO je baš takav, iako prećutkuju, kako bi se zaboravilo da je izrastao iz najvećeg zločina svih vremena od postanka svijeta. Taj zločin planuo je u jednom trenu na djecu, žene i starce. Te žrtve se ne broje desetinama nego stotinama hiljada mrtvih i još više unakaženih ranjenika i to u jednoj generaciji. Koliko će se još rađati generacija degenerisanih od teških posljedica niko ne zna. Uz to idu kataklizmička uništenja vjekovima stvaranih materijalnih i kulturnih dobara, kada je rat već bio u završnoj fazi pa to nije bilo potrebno. To svak zna, Hirošima i Nagasaki. Pitanje je i ovdje važno pa ga ponavljamo: Ko je za to odgovarao, jer ratni zločini ne zastarjevaju?

Grozni ratni zločin je i rasturanje Jugoslavije uz plansko podešavanje opšte situacije da se njeni narodi međusobno brutalno uništavaju. Nemilosrdno je to pomagao NATO pakt svim međunarodno zabranjenim ratnim sredstvima, i bez odluke Savjeta bezbjednosti. Ako nije NATO, ko je odgovoran za te i mnoge druge teške ratne zločine? Da li oni koji ga priželjkuju i prizivaju mogu biti nešto drugo nego pristalice i nastavljači zlodjela najvećih svjetskih zločinaca? Neka razmisle i klone se vražjeg posla, jer kad-tad neće moći izbjeći Božju pravdu. Ipak, pomolimo se Bogu da poštedi njihovo nedužno potomstvo, jer i teški grijesi sa Božjim kaznama ponekad ostanu nasljedne.

Veliki zločin NATO je čupanje od miroljubive Jugoslavije srpske pokrajine Kosova i Metohije i tamo podizanje velike vojne baze za trajnu okupaciju i eksploataciju. Zločin je i uporno prebacivanje krivice za zločine NATO pakta na mirne Srbe i satanizovati ih nabjeđivanjem da su oni Bombrdovali civile, što znači i srpsku Lušticu, Miholjski zbor i Svetomiholjsku metohiju.

Pita li se neko sa kojom se namjerom tiho zaposjeda Luštica prema otvorenom moru, od zaliva Trašte zaključno sa tvrđavama na ulazu u Boku. Iako je to, navodno, za civilne potreba, kad je teritorija zaposjednuta lako je pretvoriti za vojnu da štite eventualnu bazu u Boki o čemu se odavno šuškalo. U današnje vrijeme, kada vrhovna vlast Crne Gore traži načine kako da oduzme i crkvenu imovinu, a matična crkva Sv. Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci ostane i dalje u ruševina velike crkve izmješašanim sa grobovima Prevlačkih sveštenomučenika, mora se znati čija je imovina Luštica od iskona bila i da prihodi od toga ne smiju zaobići obnovu Prevlačke svetinje kao što je to do sada bilo. To Bog ne bi oprostio. Pravednije bi bilo, što je težnja i Matice Boke od njenog osnivanja, da se Morsko dobro decentralizuje i prenese na primorske opštine, a ostrva na kojima su crkve ili su bile crkve, odnosno crkvena imovina, da se vrate onima čije je to bilo. Bolje se pazilo i održavalo nego što radi nenarodna država i njoj poslušne lokalne vlasti.

Bokokotorsko područje ne čine samo zalivi i mali broj starih gradova nego i veliki broj sela sa prostranstvima na kojima tek nastaju novi gradovi. Bokelji se ne mogu složiti da Boka postane baza NATO ili bilo kog vojnog pakta, pa tako i potencijalna meta za zastrašujuće terorističke napade, a da niko ne zna iz kog pravca mogu iznenaditi.

Bokelje ne raduje da im „milosrdni anđeli“ zatiru tradiciju (čojstva i junaštva, časti i dičenja) sa zdravim običajima i starim jezikom i pismom. A kakva će im „dobra“ donijeti? Ono što već rade; droge, prostituciju, izopačene parade ponosa, istopolne brakove da potomstvo ne mogu imati. A u normalnim brakovima, ko bi bio kriv što se rađaju neka djeca moralno, duhovno, biološki i fizički zatrovana, degenerisana smrtonosnim ozračenjima i drugim ratnim posljedicama.

Uz NATO ide neslaganje Bokelja sa politikom malene Crne Gore tipa privatne države, prema ogromnoj Rusiji. Za male državice nametnuo se i održao naziv: „banana države“. Crnoj Gori to nepriliči, jer u njoj banana nema, ali šipaka ima. Takva politika nije jedan slučaj ali je vrhunac za uveseljavanje podrugljivih: uvođenje sankcija Rusiji samo da potvrde lojalnost NATO paktu, svjetskim žandarima i da što prije postanu njihove dobro plaćene ali poslušne sluge. Ako to žele Crnogorci (čast izuzecima) srećno im bilo, ali bez Bokelja jer Bokelji dobro poznaju istoriju svoga dugog i velikog prijateljstva sa Rusijom (naročito pomoraca). Dovoljno je podsjetiti da su ruski boljari prva znanja o pomorstvo sticali u Boki, da su Bokeljski pomorski kapetani osnovali ruske pomorske baze, i crnomorsku i baltičku, i trgovačku i ratnu mornaricu i da su proslavljenim ruskim admiralima Ušakovu i Senjavinu učitelji bili Bokelji, kapetani njihovih ratnih brodova. Tako su i posade bili Srbi Bokelji, sa kojima su postizali velike pobjede i ni jedan poraz, pa je u crnomorskoj floti komandni jezik bio srpski. I pored toga u Crnoj Gori se govori o rusko-crnogorskom prijateljstvu mjesto o rusko-bokeljskom koje se gaji u Boki, što pokazuju djela još od 1918. g. prihvatanjem i zbrinjavanjem velikog broja carskih oficira, bjelogardejaca i ratnih izbjeglica o čemu postoji mnoštvo pisanih dokumenata i knjiga, ali i materijalnih dokaza: ruske crkve u Boki, ruska groblja itd. Bog sve svidi pa zločincima vraća poplavama imigranata i među njima infiltriranih boraca raznih tero-rističkih organizacija.

Bez NATO pakta ne bi moglo biti ni takvog odnosa CG kakav je prema Kosmetu, zabijanjem noža u leđa bratskoj Srbiji bez čijih žrtava na Kosovu ne bi bilo ni Crne Gore. Prije svega zbog ishitrenog priznavanja prije drugih, nezavisnosti samozvane države Kosovo. Bez NATO pakta ne bi bilo podržavanje Crne Gore da se Kosovo primi u UNESKO što znači da prisvoji kao svoju srpsku i crnogorsku kulturno-istorijsku baštinu na Kosmetu koju su divljački uništavali: 175 crkava i manastira svjetskog značaja, preko hiljadu ikona i crkvenog mobilijara neprocjenjive vrijednosti, spomenika i grobova. Za sramotu visokih poglavnika CG međunarodna zajednica ipak nije prihvatila njihove težnje. To je samo ono što se može vezati za UNESKO a desetostruko više su druge trajne materijalne vrijednosti: velike zgrade raznih namjena, infrastrukture, suprastrukture itd. koje je Srbija podizala širom Kosmeta u svojoj autonomnoj po-krajini. Više nego u svim drugim djelovima Srbije koja je godinama ma najviše u SFRJ izdvajala za zaostale u razvoju, Kosmet i Crnu Goru. Tako je bilo i nakon prirodnih katastrofa, naročito zemljotresa 1979. g. Zatim nepošteno postupanja i zbog određivanja granica Crne Gore sa Kosovom, jer bi to bile granice Crne Gore sa Srbijom u čijim granicama je Kosmet bio. I biće kad ne bude NATO pakta, jer ništa nije vječno, osim u pokličima „Da je vječna Crna Gora!“ Da počiva u vječnosti je mjesto i NATO paktu. Pa neka im bude, ako toliko priželjkuju, ali bez Boke i Bokelja! Neka se niko ne čudi ako Bokelji zatraže da imaju u Crnoj Gori status kakav ima Kosovo u Srbiji.

I na kraju pitanje koje traži odgovor: Da li pristupanje NATO paktu znači postojanje mogućnost da naši sinovi i unuci budu poslani u tuđe države da tamo ginu ko zna za čije privatne interese, ili da postanu ubice nepoznatih i nedužnih žena i djece? Po pra-vilima ili navikama NATO pakta to se odnosi i na žene vojnike pa da ostanemo i bez kćeri i unučica. Bez igdje ikoga osim okupatorskih NATO vojnika, da čine zlodjela a nikome ne odgovaraju u oku-piranoj zemlji?

Ako sve ovo nekome izgledaju teške riječi neka ih natovare na svoju grbaču, pomisle na svoje porodice i zaplaču. O ovom govoriti mekšim riječima moguće je NATO agitatorima, ali ostaje mlitavo. Kome je stalo do istine on rizikuje da što misli oštro kaže. jer ne želi da laže!

Zbogom NATO zločinci, što dalje od nas, a ko traži pomoć od vas eto vam ga pa ga vodite sa vama. Opelješiće i vas kao i nas.

Piše: Vasko Kostić
IZVOR: in4s.net