MILANKO KOVAČEVIĆ: VELIKI ISTORIJSKI MORALNI KAPITAL SRPSKOG NARODA ALI I NEKE DILEME

              Moralna snaga srpska, koja je još uvijek sačuvana  kod svih slobodnih, nečipovanih Srba, upravo i omogućava nastavak borbe protiv Sile Zla sa Zapada…ali, te činjenice je svjestan i Zapad i zato nastavlja napad na Srbe s nesmanjenom žestinom- hibridnim ratom protiv Srba!!!

 I tako u krug…u krug…

I ovdje se javlja prva nejasnoća i prve sumnje…

morali sve biti baš tako…da li se mi moramo prvi suprostavljati svjetskom zlu,sili, nepravdi …zar ga ne možemo izbjeći… zašto…zašto…ima li neke greške u nama …

               Uistinu, za mnoge Srbe  ovo su veoma teška pitanja na koja nemaju odgovor- a odgovor je, ustvari, veoma jednostavan: Nema tu nikakve srpske krivice ni grešaka. Pred njima je jednostavan izbor. Srbi mogu, ili, prihvatiti agresora i nestati ili pružiti mu otpor  i boriti se! (a srpska istorija je pokazala srpski izbor! Srbi još postoje! )

 Dakle, slobodarska svijest o potrebi borbe za očuvanje svojih moralnih, duhovnih i opštecivilizacijskih vrednosti zasnovanih na hrišćanskom svetosavlju i etici kosovskog mita je neuništiva kod većine Srba i ona se ne može promjeniti-mogu se samo Srbi uništiti! (tu je činjenicu čak i Otomansko carstvo razumjelo-shvatili su da ne mogu sve Srbe pretvoriti u Turke! Ali, Zver sa Zapada je slijepa-ona tu činjenicu neuvažava!!!) Zato je srpska sudbina teška- zbog  te srpske čvrstine i agresori postaju najkrvoločniji nad Srbima jer ne mogu ovladati njima-preostaje im samo da ih unište!!! Tu je izvor najvećih srpskih stradanja  i  te činjenice Srbi moraju stalno biti svjesni-srpska kuća je na raskršću, na međi dva svijeta- i zato na Srbe prvo Sila Zla udara i sa Istoka (nekad) i sa Zapada (sad) a njima ne preostaje  ništa drugo nego da pružaju otpor tom nadirućem zlu-da se brane. Tako bilo,tako će i ostati! I bilo šta činili, tu Srbi ne mogu ništa  popraviti-naravno, ako hoće da ostanu Srbi! (tako je bilo i na Kosovu polju 1389, kad Srbi zemaljski stradaše jer ih hrišćanski Zapad izda, ali tako je bilo i 1914.  i 1941. kad Srbi stradaše od zla Zapada a sve isto se ponovilo (i još gore!) krajem dvadesetog vijeka)

I ovdje se javlja nova dilema …                   

ako se već moramo  suprostavljati zlu ..možemo li sa manje stradanja i žrtava…postoje  li kakvi drugi bezbolniji načini borbe …

       Dilema je velika i opravdana.Sudari sa nadirućim zlom su stalni  a srpske žrtve velike – Srbi imaju mnogo razloga za preispitivenje…šta uraditi…može li se kako  stradanje izbjeći ili bar smanjiti? Međutim, odgovor na ova teška pitanja je jednostavan- dovoljno se sjetiti bolnih iskustava devedesetih godina prošlog vijeka…

Da, svakako; treba Srbima puno više strpljenja i mudrosti da bi, lakše i bezbolnije, dočekali  zlo što ih neminovno napada ali na način koji je realno mogući-jer pukim žrtvovanjem se ne postiže ništa osim eventualne hvale i slave u istoriji…ali mora se opstati, mora se i fizički postojati, da bi i istorija imala smisla! Naravno, ovo apsolutno ne znači defetizam i predaju, već naprotiv, metod najuspješnije i najefikasnije borbe protiv agresora. Prvenstveno, potrebno je Srbima  jedinstvo i sabornost  u  teškim vremenima; jedinstvo, sloga i nacion. koncenzus o svim važnim društvenim i nacion. pitanjima. Upravo to Srbima nedostaje, taj osjećaj za zemaljsku stvarnost, što i jeste bio (i još je!)  najveći razlog koji je vodio (vodi) srpskim  pogreškama i zabludama…           

Nosioci razdora u srpskom narodu, a da toga mnogi i nisu svjesni, su svi oni koji su, nažalost, prihvatali, a i danas prihvataju, antisrpsku (I antiljudsku) zapadnu ideologiju (milom ili ‘silom’,svejedno) odrekavši  se sebe i svog  bića-postali (svjesno ili nesvjesno-svejedno) čipovani robovi Zapada (Novog svjetskog poretka) i zato ,upravo za to,mora se učiniti sve da se te  duše spasu-ako im spasa ima! A mora biti-maksimalnim angažovanjem svjesnih snaga društva  i  punom odgovornošću (strpljenjem i upornošću) sigurno se može djelovati (uticati) na mnoge  ‘izgubljene’ Srbe. Potrebno  je strpljivo , istinski demokratski, voditi društveni dijalog  i imati razumjevanja za zalutale i zabluđele srpske duše-samo tako će ‘demokrate’postati ‘patriote’ a ‘patriote’ postati istinske demokrate! što je i jedini uslov za napredak srpskog društva. Samo tako, jedinstvom i sabornošću, može se doći do društvenog konsenzusa o najvažnijim državnim i nac.pitanjima i metodama kako rješavati iste.Nosioci sabornosti srpskog naroda moraju postati sve  organizovane i samosvjesne strukture društva kao što su polit.stranke i pokreti koje nisu izgubile patriotski i nacionalni osjećaj i odgovornost,te SPC  i sve druge  društvene snage koje su sačuvale tradicionalne vrednosti (ljubav i osjećaj pripadnosti svom narodu i svojoj državi) tj.koje su sačuvale autohtoni duhovni identitet svog naroda  i odgovornost da se isti zaštiti i brani u ovim teškim vremenima-svi oni koji vjeruju u sebe i u istinu koju nose! Ovu samosvjest treba razvijati i njegovati kod svakog pojedinca, kod svakog Srbina ali i drugih građana Srbije (a ne,stidjeti se svojih najplemenitijih osjećanja-kako zagovaraju zapadne demokrate! ) Ovu i ovakvu samosvijest u Srbiji posebno treba nastojati razviti  kod  tzv. demokratskih  snaga tj. prozapadnih partija,’ evropejskih’ intelektualaca kao i drugih građana Srbije što su svjesno ili nesvjeno ‘zabluđeli’ (‘podlegli’ čipovanju!) a to jeste prvi i najvažniji zemaljski zadatak pred Srbima (nije Srbima uzalud  istorija ostavila SSSS-Samo Sloga Srbina Spasava!) Srbi, da bi mogli ispuniti, u ovom trenutku nimalo lak zadatak koji je istorija stavila pred njih, moraju postići sveopšte jedinstvo naroda (dakle uključiti što je moguće više onih koji sad to ne shvataju,odnosno koji zastupaju ,kako smo objasnili iz raznih razloga, teze srpskih protivnika ,odnosno,ne-prijatelja) Jedinstvo i sabornost srpskog naroda jeste glavna brana agresorima-jeste i duhovna odbrana Kosova (ali i uslov srpskog opstanka uopšte!) Za tu najveću srpsku vrijednost mora biti ‘borba neprestana’ u kojoj će sudjelovati svaki svjestan pojedinac,svaki čestiti Srbin i građanin Srbije jer je to prvi i glavni ljudski i nacionalni zadatak . Jedinstvo i sabornost  će roditi slobodu  a samo slobodnim duhom, koji je oduvijek krasio srpski narod,može se sačuvati nac.svijest i ljubav prema otadžbini!

         Kada se postigne  toliko potrebno i željeno državno i nac. jedinstvo postiže se i cilj. Otadžbina I narod su sačuvani! -nestaće nametnute,virtuelne realnosti a težak teret će se skinuti sa srpske  duše! Sagledaće Srbi slobodno sebe i svoju prošlost i rodiće se ponos zbog duhovnih i moralnih vrednosti koje nose u sebi! a nametnuti osjećaj krivice će nestati jer će se pojaviti jasna svijest o krivici onih koji ih optužuju ! Saznaće Srbi potpunu istinu!  Samo tako, zlo sjeme razdora i mržnje posijano  sa  Zapada po Srbiji i cjelokupnom srpskom etničkom prostoru lagano će se sušiti a srpski narod će ponovo otkriti svoju široku, veliku dušu, rastjerati  tjeskobu i vratiti  iskonsku  duhovnu snagu. Samo tako se i razbija projektovano beznađe, strah i ovisnost od zapadnih’ prijatelja’ SAD I EU i što je najvažnije, u tom procesu srpski narod će još više osjetiti (inače, njemu vijekovima dobro poznati osjećaj) blagodeti i veličinu slobode-a slobodni duh je jači od svake sile  i nepravde ! On vraća vjeru u život i smisao čovjekovog postojanja!

Kosovo i Srbija će biti slobodni!