MILANKO KOVAČEVIĆ: AGRESORI NA KUĆNOM PRAGU

SLOBODNA SVIJEST POGLED OTVORENIH OČIJU

(odgovor na lažne teze Zapada) 

          

               1.teza Zapada: Srbija je najodgovornija za ratova devedesetih godina što potvrđuje i Haški tribunal svojim presudama, te je  zbog toga i bila u sukobu s međunarodnom zajednicom Srbi su agresori koji su izazvali rat na prostorima bivše Jugoslavije…                                                       

Devedesetih godina, prošlog veka, Srbi su se našli u sukobu (i to dugoročnom) s dijelom „međunarodne zajednice„ ili još ispravnije sa Silom Zla Zapada a da toga nisu bili ni svjesni (a ne sa kompletnom međunarodnom zajednicom  što im uporno podmeće,upravo Zapad) Srpski neprijatelji, ustvari, postali su nosioci Novog svjetskog poretka koji sebe zovu međunarodna zajednica. Istina je, riječ je o najvećim  i najjačim zemljama zapadnog svijeta koje svojim agresivnim manipulacijama i sirovom silom utiču na tokove svjetskih zbivanja ali, uprkos svemu, još uvijek predstavljaju manji dio međunarodne zajednice .Upravo zbog toga, termin “međunarodna zajednica“ se svjesno koristi da bi se dovele mase u zabludu tj. riječ je o potpuno vidljivoj i veoma primitivnoj manipulaciji koja se, nažalost, stalnim ponavljanjima pretvara u „činjenicu“ – u glavni argument protiv Srba! Izokrenuta i stavljena u funkciju manipulacije, ustvari,  ova „činjenica“ je osnov svih srpskih frustracija a prije svega moralnog posrnuća  jer projektuje i automatski podrazumjeva nekakvu srpsku krivicu,  jer , pobogu, Srbi su u sukobu  sa međunarodnom zajednicom ( sa svima susjedima i cijelim svjetom) pa ne može biti da su svi u krivu a Srbi u pravu…

Tako su Srbi proglašeni krivim za sve…i ova teza to dokazuje. Svjesno se optužuje srpski narod da bi se kod njega razvio osjećaj krivice a time i opravdali zločini koji su se vršili (i vrše!) nad njim a „izmišnjeni“ Haški tribunal će postati pokriće za sve. Međutim, Sud u Hagu niti je „međunarodni“ niti je bilo kakav dokaz za srpsku krivicu – naprotiv! Sud u Hagu je nelegalan i osnovan je upravo za to da bi se lažno mogli optuživati Srbi a istovremeno amnestirati od zločina pravi agresori i zločinci (što svojim presudama, Haški sud, upravo, potvrđuje) Činjenice su neumoljive – za rat na prostorima bivše Jugoslavije odgovorni su oni koji su krenuli u rušenje suverene države i koji su napali osnovni, konstutivni element  te države  a to je srpski narod ( Srbi  su,kao jedini kohezioni faktor na  prostorima  bivse Jugoslavije, napadnuti svim sredstvima i unaprijed proglašeni krivim, pored ostalog i zato, što nisu prihvatali ,kao stvaraoci, temeljni nosioci suvereniteta i postojanja  države Jugoslavije, proizvoljno cijepanje zemlje i stvaranje novih država na srpskom etničkom prostoru bez usaglašavanja i dogovora – bili su svjesni da će u takvom „tendencioznom“ procesu cijepanja zajedničke države, ne samo izgubiti državotvornost i stečena prava, već  i glave čemu ih je istorija učila a što će se,na kraju i potvrditi kao tačno u ratovima  devedesetih)  Dakle,Srbi nisu mogli napasti sami sebe! Srbi nisu imali razlog da bilo koga napadaju jer su oni bili u svojoj državi koju su sami stvorili a rat su započeli oni koji su htjeli nasiljem stvoriti neke nove države i to bez Srba! izgrađene najvećim  dijelom na srpskom etničkom prostoru – secesionisti i njihovi nalogodavci sa Zapada! Samim tim, optužbe sa Zapada da su Srbi bili agresori, su bez ikakvog osnova, apsurdne, umobolne. Pa, kako se može vršiti agresija na nekoga u sopstvenoj zemlji i na sopstvenom kućnom pragu?! Po toj izvrnutoj logici, rat su započeli (izvršili agresiju) oni koji su branili državu a ne oni koji su je  napali – i državu i srpske domove koji se nalaze  na tom tlu vijekovima, sagrađeni daleko prije nego što su se pojavili oni, stvarni agresori sa Zapada i njihovi pomagači,secesionisti (i Hrvati, i Muslimani-Bošnjaci , i Šiptari ) Nisu „strašni“ Srbi ratovali ni u Njujorku, ni u Berlinu, ni u Londonu,niti pak u Zagrebu, Varaždinu, Travniku, Zenici (pa čak ni u Prištini!) Rat se,gotovo isključivo , vodio  na teritorijama gdje su živjeli Srbi, što logično znači da je, upravo na njih, Srbe,izvršena agresija.Nisu Srbi napadali Sarajevo, već je „Sarajevo“ (muslimani) napadalo Srbe (srpski dio grad) nisu Srbi napadali Srebrenicu, već je „Srebrenica“ (muslimani) napadala Srbe (srpske teritorije do1995.god na kojima su izvršeni veliki zločini) nisu Srbi napadali Bihać, već je „Bihać“ napadao srpska područja oko grada, nisu Srbi napali Vukovar, već su prvo ustaše napale Srbe u Vukovaru itd. itd.

Dakle, činjenice su nesporne – Sila Zla Zapada sa secesionistima je napala Srbe na kućnom pragu! To je izazvalo građanski rat i u Hrvatskoj i  BiH (a kasnije i na KiM) Svoj kućni prag i svoju slobodu branili su Srbi koji su živjeli na svojim vijekovnim teritorijama! I to je puna istina – sve druge „istine“sa Zapada su gnusna laž! Srbija jeste bila prinuđena za upotrebu vojne sile protiv šiptarskih terorista i secesionista na KiM ali nije ratovala početkom devedesetih u tadašnjim republikama Hrvatskoj i BiH, izuzev što je pomagala ekonomski srpski narod preko Drine a dobrovoljci iz Srbije (najveći dio njih su, ustvari, ljudi rodom iz tih srpskih krajeva obuhvaćenih ratom) su odlazili u srpske krajeve da brane napadnutu braću. I kakav je to greh-pomoći svojoj braći u odbrani zivota i rodnih domova a nisu učinili greh dobrovoljaci sa Zapada koji su se borili na strani Hrvata (koji li su tu motivi?) niti više hiljada mudžehedina iz islamskog svjeta koji su prelazili hiljade kilometara da bi pomogli svoju „braću“ muslimane (mašala!) A samo Srbe i Srbiju optužuju – nikog više!?

Napokon, i po tada važećem ustavu, Srbi su bili konstutativni narod ne samo u Srbiji već i u drugim republikama Jugoslavije; u Hrvatskoj, u BiH, itd.i do bilo kakve secesije nije moglo doći bez dogovora sa njima! Uostalom, zar Srbi ne dokazuju da nisu krivi za rat u Hrvatskoj i BiH i samim tim što su se mirnim putem odvojile (ocjepile) Makedonija i kasnije Crna Gora? Pa zar nisu dokaz ni same izjave najvećih državnika sa Zapada (posle Dejtonskog sporazuma) kada su proglašavali predsjednika Srbije S.Miloševića mirotvorcem i faktorom stabilnosti na Balkanu itd.itd…        

Na osnovu prethodno izloženog nije teško zaključiti: sa minimalnim poznavanjem osnovnih činjenica i zrnom logike, otkriva se neumitna istina. Licemjerni Zapad (tobožni prijatelji!) ovom tezom o krivici srpskog naroda, nastavlja agresiju (neokortički rat) protiv Srba čiji je jedini i isključivi cilj–lažno optužiti Srbe i tako abolirati sebe.Sakriti istinu: Srbi su napadnuti svim sredstvima od  strane tzv. međunarodne zajednice (imperijalističkih sila Zapada i njegovih trabanata – svi lažno predstavljeni kao međunarodna zajednica – i to nije prvi put!) jer su se „našli na putu“ zapadnih geostrateških unteresi u realizaciji Novog svjetskog poretka (globalizma = neofašizma! ) Na žalost, novo svjetsko Zlo,kao i bezbroj puta do sada u istoriji, nije Srbe mimoišlo, naprotiv – napalo ih je punom žestinom! a otimanje srpskog Kosova to najbolje dokazuje! Dakle, Srbi su bili napadnuti (Srbi – kao kohezioni faktor Jugoslavije) i Srbi su se samo branili –Srbi, htjeli to ili ne htjeli, nisu mogli izbjeći taj rat! Bio je to srpski odbrambeni rat! (može se samo postaviti, eventualno , pitanje načina srpske  odbrane i grešaka koje  su činili, prvenstveno na svoju štetu, u tom odbranbenom ratu)  Zapad je ratom samo realizirao svoje planove – razbiti  jedinstveni državni prostor Jugoslavije  i Srbije ( i u tu svrhu je,pored ostalog, koristio secesioniste) gradeći male marionetske državice čime će se stvoriti uslovi  za daljni prodor na Istok i Rusiju – svoj glavni cilj! (ali obrušavajući se na  Srbe  a „braneći“ muslimane u Bosni, Kosovu itd.Zapad je istovremeno  sticao ‘kredite’ kod islamskog svjeta tj.predstavljao se kao veliki zaštitnik i prijatelj muslimana da bi nesmetano mogao vršiti genocid nad njima u Palestini, Avganistanu, Iraku itd!)

           

                Inače, interesantno je naglasiti da je pojavi secesionizma,pored kontinuiranog vođenja antisrpske politike komunističkog Brozovog režima i zdušne podrške Zapada, posebno doprinio i psihološki faktor kod secesionista, tzv. fenomen „malih razlika.“ Svi su se oni osjećali nerealizovani pored Srba kao većinskog naroda koji su im prvi put u novijoj istoriji stvorili  države – republike (izuzev Crne Gore – koja je oduvijek bila, ustvari, srpska država) naroda iz kojega su i sami, bar najveći dio, vukli korjene (Muslimani – Bošnjaci, katolici Srbi – Hrvati, Crnogorci a nekim dijelom Makedonci i Arbanasi) Osjećali  su teret darova od Srba (stvorili su im i ime i teritorije i samo „postojanje“!) I morali su se toga osloboditi! Povjerovali su da će svoju slobodu i mir moći naći samo u odvojenim („svojim“) državama koje obavezno moraju biti bez Srba – remetilačkog faktora njihove duše!

Tako  su, dojučerašnja nahranjena i oslobođena braća, valjda svjesna svog korjena i grijeha (ili je to djelo podsvjesti?) postali najveći neprijetelji srpski a velika pomoć i podrška Zapada  samo im je dala krila da jurnu kao „opijeni“ u „oslobodilačke“ ratove protiv  dotadašnje vlastite države i srpskog naroda kao njenog  temelja – dosadašnja srpska braća,“preko noći“ postadoše razbraća koja svoje oslobodioce i hranitelje proglasiše eksploatatorima i agresorima.Trebalo je zatrti sve tragove i prekinuti sve spone sa bivšom državom i srpskim narodom čije  ih je prisustvo  neugodno podsjećalo na njihov dosadašnji razvitak, porjeklo i postojanje. Morali su postati samostalni, novi, ničim opterećeni –  Slovenci, Hrvati, Bošnjaci (naziv Bošnjaci je stara austrougarska „umotvorina“ koja je ponovo oživjela na prostorima Bosne) itd.itd. Ovu „jungovsku“ istinu koju gotovo niko ne spominje, ustvari znaju svi, pogotovo srpska bivša braća, koja je i dalje nose u duši i ne mogu se je nikako osloboditi (kako su naivno vjerovali!)  Znaju oni da Srbi nisu krivci za sukobe i ratove, naprotiv, upravo suprotno! Kao starija braća Srbi su uvijek preuzimali sve probleme i nedaće mlađe braće na svoja pleća. Uvijek maksimalno tolerantni i predusretljivi prema  drugima  Srbi su  pokazivali  svoju širokogrudnost i hrišćansku sposobnost praštanja što je , ustvari, izazivalo kod svih njih (ostalih naroda Jugoslavije) još veće frustracije  a na žalost, kod mnogih i mržnju – tako bilo, tako i ostaje, i daj bože da se tu išta  može promjeniti. I nije to prvi put u istoriji!!  U  drugom svjetskom ratu svi ti narodi su se našli, a ma baš svi osim Srba (i naravno Crnogoraca-Srba)  na strani fašističke koalicije, i svi , ama baš svi, bili su veliki poštovaoci i ljubitelji Hitlera, i svi zajedno, ama baš svi, i tada su vršili  genocid nad srpskim narodom! (a isto je bilo i u prvom svjetskom ratu!)

 Sve je jasno – samo su se naivni mogli čuditi (devedesetih godina prošlog vijeka) šta se to dešava i zašto se okrenuše „svi“ protiv Srba  i kako to da se srpsko rukovodstvo  nije uspjelo dogovoriti sa „bratskim“ narodima  i izbjeći rat! Odgovor je već u prethodnom izlaganju dat – Zapadu i „bratskim“ narodima, trebao  je rat da, napokon i zauvijek, riješe „srpsko pitanje“ što  je, danas, iz raspoloživih  dokumenata  i svjedočenja svjetskih moćnika  (predstavnika tzv. međunarodne zajednice tog vremena)  sasvim  vidljivo.Trebalo je rješiti zauvijek „srpsko pitanje“ kao što ga je nastojala riješiti Austrougarska u prvom, i nacistička Njemačka u drugom svjetskom ratu – sve iz istih razloga! Istorija se samo ponavlja – Srbi su samo dočekali novi,za njih ,“treći svjetski“ rat! Ovoga puta sa Miloševićem!!!

 

(Beograd, 2011.god.)