Milana Babić: Cijeli svijet je velika arena

Ovaj tekst je objavljen pre nekoliko godina u „Ekstra magazinu“, ali nije izgubio mnogo na aktuelnosti

Pobjedio Đoković! Izgubio Đoković! Ana izgubila! Jelena pobijedila! Danas se igra …

Ko je Srbin i srpskoga roda, a ne pratio s kim Nole igra, nema šta u društvu progovarati.

Oni: Ne pratiš Đokovića?!

Ja: Ne.

Oni: NE PRATIŠ ĐOKOVIĆA!!

Ja (u nedoumici da li je sa mnom sve u redu): Pa, ponekad uhvatim neku informaciju.

Oni: Svašta!

Ja (sada sa potrebom da se opravdam za nacionalnu veleizdaju): Pa čovjek je svakako prvi na onoj listi (jao, zašto ne mogu nikada skraćenice da zapamtim), zašto da se brine , a, iskreno, nisam neki fan tenisa!

Oni: Pa ova ne zna ni da ON nije više prvi!!.

Ah, uzviknuh nesvjesno.

Kakav slučaj!, odmahuju moji sagovornici.

Ja: Ljudi, pa zar ne vidite šta nam se dešava na Kosovu i Metohiji! Pa šta može biti bitnije od toga?!

Oni: Mimo, ti uvijek o nekim mračnim temama!

Domaćini Evropskog prvenstva u fudbalu Poljska i Ukrajina uložili su ukupno 30, 2 miliona evra u organizaciju šampionata. Poljaci su sagradili novi Narodni stadion u Varšavi vrijedan pola milijarde evra. Ukrajinci su zidali u Donjecku i Lavovu i potrošili po oko 200 miliona evra. Amerikanci ne zaostaju. Minesota: guverner Minesote nedavno je odobrio gradnju stadiona, država je spremna uložiti 975 miliona dolara. Grad i članice federacije izdvojiće polovinu novca. Atlanta Falkonsi, profesionalni klub američkog fudbala, već 20 godina igraju kao domaćini u najvećoj sportskoj hali u SAD, Džordžija dom. U njoj ima mjesta za 71. 000 gledalaca. Ipak, nekome se ne dopada fudbal u zatvorenom prostoru. Najavljen je novi projekat: arena s rasklopivim krovom. Procjenjena ulaganja: 947,7 miliona dolara, od toga 300 miliona iz budžeta.

Rim. Rim. Rim. Vječni Rim.

Stari Rim tone. Sjaj carstva nezaustavljivo se gasi. Kako opada snaga i moć raste graditeljska potreba – nekadašnja veličina imperije nadomješćava se zidanjem gorostasnih arena. Svjetina bježi od stvarnosti u surovu zabavu gladijatorskih igara.

Pravi ugao gledanja znači – jedna strana priče, druga strana priče. Pogled izvana, pogled iznutra. Otkriti stvarni svijet i istinu tako što će tvoje viđenje stvari biti stvoreno nepristrasno, neostrašćeno. Odmaći se od sebe, od datog trenutka, od ličnih interesa.

Priča prva. Prije posljednjeg rata jedan čovjek studira u Zagrebu. Odlazi na studentsku ekskurziju. Posjećuje rimske arene. Ljudi se dive: veličini građevine, starini; moći koju, mada osakaćena vremenom, arena još uvijek odražava. On sjeda i plače. Plače i plače. Njegova misao premošćava vijekove. Osjećaj nestvaran. Vanvremenski. Pred njegovim očima slike mučenika: žene, djeca, momci i djevojke, cijele familije predane zvjerima. Rastrgnuti. Radi jednog Imena. Velikog. A njihovo stradanje bijaše takvo i toliko da se oni u Crkvi ne zovu mučenici nego velikomučenici.

Priča druga. Njegoš u Rimu. Odbija da ljubi Petrove okove: Crnogorci ne ljube lance!, kaže veliki čovjek. O, kako li mu je sad gledajući svoje „nasljednike“!

Priča treća. Pričam sa ocem Vasilijem. Naši susreti uvijek su prožeti zdravim raspravljanjem . Djetinje tvrdoglav, otac Vasilije nikada ne omalovažava sagovornika. Riječi onog drugog, sabesjednika, ako i ponekad izgleda da ih je odbacio, nije istinski čuo, zadržava u sebi i promišlja. Raspravljamo o islamu. Vasilije kategoričan – istina je na našoj strani. Mi smo ovo, oni su ono. Ja citiram Stari Zavjet, proročanstvo koje daje Bog Agari za Ismaila, da će i od njenog sina izaći veliki narod. Ratnički. Nastavljam mudrovanje – ako nešto slavno i moćno, veliko i stvaralačko, kao što je bila Vizantija, pada zar i u tome nema Božjeg promisla?! Rasijati se svuda po svijetu. Sudariti se sa drugom civilizacijom, možda nekad znači i oploditi sebe, nadopuniti se drugom mišlju, svjetom, kulturom, civilizacijom. Persijanci sa svojom poezijom, religioznom… Gubim se u nadahnuću, samovažna i gorda…

Izazov bilo koje vjere sadržan je prije svega u njenoj isključivosti. Vasilije govori ono što zaista jeste bilo kroz istoriju. I, što i ja smatram istinom. Ipak, kako shvatiti da neko u budizmu cijeli život posveti molitvi, na svoj način, ako Ga barem ne sluti.

Ja pričam, Vasilije djela, tvori. Njegove riječi su u skladu sa njegovim životom. Moje nisu.

Hljeba i igara. Vikipedija (ta sveznalica) kaže: Izraz hljeba i igara potiče iz satirične pjesme rimskog pjesnika Juvenala s početka 2. vijeka. U pjesmi se on žali na apatiju građana Rima, koji su zahvaljujući podjeli besplatnog hljeba i sve većim interesovanjima za gladijatorske igre, i druga javne spektakle u organizaciji države, izgubili svaki interes za politiku i brigu o javnim stvarima, odnosno prepustili je vladarima i njihovim birokratskim klikama.

S razlogom se dalje ovaj izraz povezuje s masovnim medijima, današnjim insistiranjem na trivijalnim i banalnim temama: sportskim događajima, životima slavnih ličnosti i svijetu rijaliti emisija. Zaista, gotovo da nema novina u kojima se neće pojaviti barem malo vijesti iz svijeta žuto-limunadno-pervertirane stvarnosti. Šta je neko obukao, ko ima celulit, ko je s kim bio, ko je išao kod kog hirurga, šta je ko radio u neko doba noći, ko je kakav u kakvom rijaliti programu – to se natura tako da postaje centar našeg svijeta, glavno interesovanje.

Kakvo je neko vrijeme svjedoči to koga to vrijeme bira za svog predstavnika. Koga stavlja u centar pažnje kao uzor. Koga predstavljaju kao današnje uzore?

Treba pogledati stari Rim pa shvatiti da zaista nema ništa novo pod kapom nebeskom, kako je rekao Propovjednik. Ukoliko bi se neko u rimskoj areni, ili uopšte u javnosti, pojavio sa umornim izgledom ili nedotjeran to se smatralo neprimjerenim. Pokazivanje starosti uopšte je bilo neprimjereno. Postajale su, i tada, raznorazne pomade, kojima se licu davao privid mladosti. Dotjerana Rimljanka otišla bi potom da gleda gladijatorsku borbu. Krv, muku, strah u očima slabijeg, nemoć, izgubljenost… I uživala bi u prizoru. Kakva strahota!

Da li bi danas Petar rekao Hristu: Quo vadis, Domine? (Kuda ideš, Gospode?). Šta je danas Rim? I gdje je danas Rim? Da li je sada uopšte moguće otići iz Rima?

Ili je Cijeli svijet postao Rim! Medijski.

A borba? A gladijatori? Gdje su oni?

IZVOR: Stanje Stvari