MATIJA NA AKADEMIJI „NjEGOŠ U NAŠEM VREMENU“: Ko god ima obraza na njemu je ispisan Gorski vijenac (FOTO)

  • U organizaciji  SPKD „Prosvjeta“ Beograd i pod blagoslovom patrijarha srpskog Irineja, a povodom 170 godina od štampanja „Gorskog vijenca“ u Beogradu je održana svečana akademija „Njegoš u našem vremenu“    

 

 U prisustvu Njegove  svetosti patrijarha srpskog Irineja i velikog broja zvaničnika, u prepunoj sali Kolarčeve zadužbine, o Njegošu su govorili prof. dr Milimir Mučibabić, predsjednik SPKD „Prosvjeta“ Beograd,  Njegovo preosveštenstvoarhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko – primorski Amfilohije i akademik Matija Bećković.

Guslar Slavko Aleksić

 U kulturno umjetničkom djelu programa učestvovali su  guslar Slavko Aleksić, kao i Prvo beogradsko pjevačko društvo koje je na kraju svečanosti zajedno sa glumcem Hadži Petrom Božovićem izvelo poetsko-muzički program „Luča Mikrokozma“.

Prvo beogradsko pjevačko društvo

Organizator ove manifestacije bilo je SPKD „Prosvjeta“, iz Beograda, čija misija i jeste, kako reče uvodničar programa, „da nas rasute i podjeljene sabira i integriše u cilju razvoja našeg jezika, nauke, kulture, prosvjete i umjetnosti“.

prof. dr Milimir Mučibabić

1847. –  KAPITALNA GODINA ZA SRPSKI KULTURNI I NACIONALNI PREPOROD 

U ime SPKD „Prosvjeta“, na početku programa, zvaničnike i mnogobrojnu publiku, pozdravio je predsjednik ovog Društva i senator Republike Srpske prof. dr Milimir Mučibabić,rekavši da u godini kada obilježavamo170 godina od prvog štampanog izdanja Gorskog vijenca moramo i da se sjetimo da obilježavamo i 800 stotina godina stvaranja srpske države, odnosno krunisanja Stefana Prvovjenčanog.

– Mi na jedan poseban način govorimo o 1847. godini značajnoj za našu istoriju, koja ima izuzetnu vrijednost za razumijevanje naše kulture i umjetnosti, naše prosvjete i vaspitanja nacije. Te godine, Vuk Stefanović Karadžić štampao je svoj prevod Novog zavjeta na srpski jezik, Branko Radičević svoje pjesme, Đuro Daničić Srpski jezik i pravopis, a Njegoš  Gorski vijenac –  istakao je u uvodu Mučibabić.

Otac petar Lukić, Miodrag Linta, prof. dr Milimir Mučibabić, Matija Bečković, mitropolit Amfilohije i patrijarh Irinej

Istakavši da kada neoliberalizam dolazi kao novi imperijalizam, moramo da se sjetimo zlatnog doba srpske književne kulture u srednjem vijeku, kad smo izgubili državu, ali smo stekli mentalitet da odbranimo sebe od drugih i druge od sebe, što nije bilo nimalo lak posao, isto kao što nije bilo lako da ponovo, nakon svih tih godina dobijemo svoju samostalnost.

– Kad je bilo sabornosti bilo je i samostalnosti i suvereniteta. Gotovo nas ista sudbina čeka i danas. Moćnici određuju kuda ćemo, s kim ćemo i kako ćemo. Među nama lako nalaze i pronalaze one kojima je opšte i društveno u senci ličnog. Ovo je trenutak da kažemo šta hoćemo, a ne samo šta nećemo. Kad o tome promišljamo stalno imamo novu predstavu da su naša snaga Stefan Nemanja, Sveti Sava, Karađorđe, Miloš, Dositej, Vuk, Njegoš, Crnjanski, Tesla, Pupin, Milanković, na čijem djelu treba da privučemo obrazovane i mlade ljude. Ako ih privučemo na taj put neće biti teško da stvorimo i jaku državu –  istakao je Mučibabić, naglašavajući da nam to  naše pozivanje na velikane mnogi zamjeraju i kažu da stalno idemo u prošlost, ali naše pozivanje na ovakve pretke nije prepreka, nego zalog za racionalno promišljanje i jaču Srbiju.

Prepuna sala Kolarca

– Govoreći o Njegoševom djelu, kao o nečemu što je bilo nezamjenjivo štivo na ovom vaskolikom južnoslovenskom prostoru, dolazimo do apsurdne situacije da je od nekih  kvaziintelektuala nipodaštavan u svojoj Crnoj Gori – naveo je Mučibabić i zaključio da Njegoš za nas ostaje pjesnik slobode i filozof, religijski mislilac, duhovnik, državnik čije djelo ima najdublju psihološku, religijsku, hrišćansku i etičku vrijednost, a da je „Gorski vijenac“ jedno enciklopedijsko kazivanje o Crnoj Gori koje prevazilazi njene granice.

AMFILOHIJE: Evropa drži ruku pod našijem grlom

O svom prethodniku mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, još kada je ustoličen na to mjesto, kazao je da je ta stolica kroz vijekove zračila vjerom i svjedočila nadu propovijedajući ljubav, pronoseći upaljenu i neugasivu svjetiljku nebesku, a da svom prethodniku Petru Drugom  nije dostojan da odriješi remenje na obući njegovoj.

Svoju besjedu mitrop0lit Amfilohije  počeo je pitanjem koje mu prije početka ove svečanosti postavljeno:  Šta je to savremeno kod Petra Petrovića Njegoša?

Mitropolit Amfilohije 

– Sam Njegoš i svako njegovo djelo je danas savremenije negoli u vremenu kada je ono napisano. Zato ću vam navesti šta mislim o  Njegošu iz jednog njegovog pisma koje je uputio  svom prijatlju u Trst 1850. godine, gde kaže: „Ja sam ti mučenik i posle dva uragana evropejskoga i asijanskoga“. A mi smo evo 2017. godina  … Potomstvo Njegoševo, ovaj narod i ova zemlja, nijesu li i danas možda više izloženi mučenici između ista ova dva pola evropejskoga i asijanskoga? Njegovo djelo je negdje u tom duhu pisano i njegovo viđenje i njegovo prozrenje iz svoga vremena i vremena poslije njega. Savremeni Njegoš  je upravo savremen zato što je imao viđenje tajne Boga, tajne svih svijetova i tajne ljudske sudbine. I prije vremena, u vremenu, a i u vječnosti – obrazložio je Njegoševu savremenost mitropolit crnogorsko – primorski.

Osvrćući se na izlaganje dr Mučibabića, mitropolit Amfilohije je rekao da Njegoš nije znao za neoliberalizam, ali je znao za nešto drugo, što je isto tako proročno, pa je zapisao da …“Evropa drži ruku pod našijem grlom“.

– Ono što se kasnije događalo  i što se događa, one bombe i projektili u srcu Beograda, koji su nastavak Hitlerovog bombardovanja, i ono otimanje žile kucavice duhovnog bila, a onda i materijalnog dobra ovoga naroda, Kosova i Metohije, nisu ništa drugo nego Njegoševa proročnost –  rekao je vladika Amfilohije, dodajući da Kosovo i Metohiju izgubljenim smatraju samo oni koji nemaju vjeru.

GORSKI VIJENAC NA OBRAZIMA ISPISAN

U već svom prepoznatljivom stilu skupu se obratio i pjesnik Matija Bećković, bez sumnje jedno od najznačajnijih imena savremene srpske poezije.

– Gorski vijenac je objavljen istovremeno sa Vukovim prevodom Novog zavjeta i vremenom postao svojevrsni novi zavjet srpskog naroda. Za velike pjesme potrebni su i veliki razlozi, samo najveća nužda izaziva suštu riječ. Njegoševo djelo je nastalo u škripcu, a Gorski vijenac u ropcu, kad su se suša i glad i Omer-paša udružili da utule posljednju varnicu slobode srpskog naroda. Pravo na postojanje pod svojim imenom moglo se odbraniti samo Gorskim vijencem – ovim riječima, počeo je svoju besjedu akademik Bećković, nastavljajući da govori o savremenosti Njegoša u današnjem trenutku.

Matija: Njegoš je napisao novi zavjet srpskog naroda

– U sličnom škripcu danas se nalazi srpski narod i otud tolika svojevrsna prisutnost Njegoša i Njegoševog dela u našem svakodnevnom životu. U  vreme kada je mastilo svetije od krvi mučenika, a hartija bleđa i skuplja od krvi sutnjika, Njegoš je pisao po obrazu svoga naroda. Ko god je imao obraza na njemu ima ispisan i Gorski vijenac. Kad se piše po obrazu naroda vodi se računa i šta se, i kako se, i o čemu se piše. Ko nije imao obraza ni Njegoš na tom obrazu nije ništa pisao. Sad ima hartija ko na gori lista, a mastila ko ladne vode, pa je svako može arčiti i bilo, i kako bilo, a oni koji do obraza drže i danas nose na obrazu ispisan Gorski vijenac, kao neku vrstu nevidljive tetovaže –  nastavio je Matija Bećković prekidan gromoglasnim aplauzima.

– Na 200 godišnjici Njegoševog rođenja, mitropolit crnogorski Amfilohije ga je proglasio svecem, Lovćenskim tajnovidcem, isto onako kako je Njegoš svog strica Petra Prvoga, u prisustvu Vuka Karadžića, proglasio svecem. Napisano je njegovo žitije, ispjevan tropar, premješten njegov lik  na ikonu-  zaključio je svoju besjedu Bećković koji je  u slavu i čast tog čina objavio poemu „ Pra­hu oca po­e­zi­je”svojevrsnu repliku Njegoševom „Prahu oca Srbije“.

Upravo odlomcima iz ove poeme,  pjesnik Matija Bećković završio je svoje izlaganje kazivajući stihove.

… Više nas nema u realnom svetu
ali nas ima svud po internetu
na profilima i na sajtovima
po fejsbucima i po portalima
potvrdili smo sebe digitalno
a u stvarnosti nas nema ni slučajno…

 Na kraju svečanosti, glumac Hadži Petar Božović i Prvo beogradsko pjevačko društvo, izveli su poetsko-muzički program „Luča Mikrokozma“.

Domaćini su se još jednom zahvalili svim prisutnim, posebno patrijarhu Irineju, kao i starešini Saborne crkve u Beogradu Petru Lukić,  i osnivaču humanitarne organizacije „Stara Raška“ Voji Vukičeviću  koji su pružili nesebičnu pomoć SPKD „ Prosvjeta“ da na ovakav način organizuju ovaj skup.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Željko ĐEKIĆ

Zadovoljni domaćin skupa: Dejan Mastilović (lijevo)

Izvor: Slobodna Hercegovina