„Ivana se kroz Beeeerane šeta“

„Ugrijalo s’Jasikovca sunce/zadrhtalo vasojevsko srce/posle mnogo proljeća i ljeta/Ivana se kroz Berane šeta“.
I dok je tako šetala Ivana Šebek, perjanica Gospodareve porodične televizije, po negdašnjem Ivangradu, začula se pjesma: „Ivana se kroz Beeeerane šeta“.

A onda je i ona radosno zableeeejala: „Sreća pa svijet ćirilicu ne čita. Da ne vidi sramotu Herceg Novog, Budve i Beeeerana. Sramota, bre, selite se đe volite – a, pomirite se – živite u gradovima crnogorskim!“ Svoje rodno Bjelo Polje i njegove bijeeeele rade među kojima pasu ovce, nije ni pomenula da se ne bi podsjetila da Vuk Karadžić napisa da to mjesto nije „grad crnogorski“, već da je to „varoš u Ercegovini, kod vode Lima“.

Nije joj zamjeriti, jer je ona evroatlantska TV starleta koja se pela čak na tornjeve „Petronas“ u Kuala Lumpuru, „Burž Kalifu“ u Dubajiu i „Biser Orijenta“ u Šangaju, ali tamo nikakvu ćirilicu nije našla. Na te visine se može popeti samo montenegrinski nobles, kao ona, a ne beeeeranska rulja, pa tamo nema ni ovaca, niti tamošnji svijet čita ćirilicu.

Zato njen nivo nisu njemački pisac Gete koji je učio srpski i ćirilicu, niti irski nobelovac, Džo Bernard Šo, koji je smatrao da je ćirilica najsavršenije pismo na svijetu i jedan potpuno logičan i zaokružen sistem. Toliko se divio srpskoj ćirilici da je u svom testamentu ostavio iznos od 367.233 funte Englezu koji uspije da reformiše i uprosti englesku abecedu po uzoru na ćirilicu Vuka Karadžića. Da su oni sreli Ivanu, ne bi to radili, no bi bleeeejali baš ka’ da su se u Beeeeranama rodili.

Ali, nedavno, na jednom narodnom skupu u Podgorici u slavu Gospodara, koji reče na TV Politika, 29. avgusta 1990 da su „Crnogorci ponosni na srpsko porijeklo…“, a potom postade milogorac kada je saznao da će mu Ivana reći „seli se đe voliš ili živi u gradu crnogorskom“, dok je rulja ushićeno uzvikivala „rulja protiv hulja“, jer se narod na milogorskom kaže „rulja“, ona se uzbudila od tolike slave da je umislila da je Kristijan Amanpour!

Ali, pohvalićemo Ivanu, jer je Amanpour i dalje gora od nje. Potom je na miloviziji junački rekla da „tu nije bilo mnogo ljudi da bismo se mi mogli uplašiti od rulje“. Tako je postavila rastegljivu definiciju naroda, odnosno kada ga ima malo, recimo tu su samo ona i Gospodar, onda su to ljudi, a kada ima mnogo naroda, recimo hercegnovljana, onda je to rulja.

Mogla je ona da obavi posao, a ne da se žali da su je spriječili klicanjem njoj, jer kada bi to bilo tako, ne bi mogli ni sportski komentatori da prenose utakmice. A možda nije htjela da se, tokom emitovanja, čuje koliko rulja voli njenog idola. Moguće je i da je ta rulja samo htjela da se s Ivanom do Beeeeerana prošeta i usput bleeeeji, a ne da kliče Gospodaru.

Bilo kako bilo, njoj su propali i bleeeejanje u Beeeeranama i bleeeejanje u performansu za miloviziju, SiEnEn i BiBiSi, pa je zborila istim onim akcentom kojim je vodila „Klub A“ na pomoćnoj miloviziji, a za koji jedan očarani učesnik foruma „Kafe del Montenegro“ reče, 27. jula 2006.: „Ivana Šebek? Užas, kakvi je ono akcenat!“

Ali, potom je ona, prema izvještaju inspekcijske kontrole, uskočila na neprijavljeno slobodno radno mjesto na glavnoj miloviziji, preskočivši član 26 Zakona o zapošljavanju. Čak je umilogorila i akcenat, pa na miloviziji drami evroatlantsku čežnju, umjesto da se kroz Beeeerane šeta. Ali, „što se grbo rodi…“ – napisa Njegoš, i to na ćirilici!

I da parafraziramo velikog srpskog pjesnika Ljubivoja Ršumovića: „Čini mi se vjekovima/Ivana s ruljom nešto ima/ kad je vidi kako ćirilicu pase/ Ivana naprosto ne zna za se … A rulja ubra cvijet u aleji/pa reče Ivani: Hajde ne bleji!“

IZVOR: in4s.net