EULEKS plus OHR jednako presuda srpskom narodu

Presuda Euleksovog sudskog vijeća u Osnovnom sudu u Kosovskoj Mitrovici Oliveru Ivanoviću (kazna zatvorom od devet godina) ne pokazuje da je međunarodna zajednica pristrasna i da ima dvostruke aršine, kako se od nekih moglo čuti, jer tu i nije riječ o međunarodnoj zajednici. Bilo bi poražavajuće da je međunarodna zajednica na jednoj strani, a samo Srbi, srpski narod na drugoj strani.
Smatram da EULEKS-om suptilno upravlja i kontroliše onaj centar moći koji to isto radi i OHR (Dejtonska BiH), Haškom tribunalu NATO-om, pa čak i SAD i Briselom (EU)…

Taj centar moći želi da svjetskom heterogenom društvu nametne svoj sistem vrijednosti, ponašanja, načina života. Dolazeći do tog cilja koriste se sva sredstva: licemjerje, prevara, obmana, sila… jer za njega: „Cilj opravdava sredstvo“ i vođeni tom idejom nikad ne preuzima odgovornost.

Na tom putu nametanja „sebe“ svima, suprotstavio se i srpski narod i to onim vrijednostima koje su iznjedrile stihove „Sine Marko jedini u majke, bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogriješiti dušu“. Kao i one „Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“, ili doveli čovjeka u ono stanje u kojem je bio i sveti starac Vukašin koji je svom dželatu rekao „Dijete samo ti radi svoj posao“. To je stanje u kojem se zlo ne napada, ne osuđuje, kako ne bi i žrtva primila sjeme zla. Čovjek u tom stanju, nadvisuje zlo i postaje Posvećen, a neki crkvenim zakonom sveti. Primjer je tu i Srđan Aleksić, koji je poginuo braneći dvojicu prijatelja muslimana… pokazujući ljubav za pravdu i bližnjeg svog. Istinske molitve, i ona za neprijatelje svoje, koju ima srpski narod, kao i gore navedene vrijednosti nepremostive su prepreke onom koji ga hoće izvratiti, nametnuti mu suštinski suprotne osobine.

Dakle, nije suštinski napad na srpski narod zbog njegovog geostrateškog položaja i prirodnih bogatstava (mada jeste i zbog toga. On se vodi idejom „Jednim metkom više meta“), već zbog Srba koji njeguju gore navedene vrijednosti, Srba koji su svjesni ljepote i smisla živjeti u slobodi, koji preuzimaju odgovornost, imaju svoj um i rasuđivanje i čine dobro. Skoro da je normalno da takvih ljudi nema mnogo, ali ih ima uvijek dovoljno, kako bi se i u najtežim vremenima, takve vrijednosti prenijele narednim naraštajima. Sve se čini kako bi se srpski kod zatrao. Ovom prilikom naveo bih samo pokušaj da se srpskom kodu „nakalemi“ inat kao kolektivna osobina. Inat je najbolji mamac gordosti, koja opet najbolje „naduvava“ malo ja koje je u svom prividu „spremno“ da se pobuni protiv svakog, pa i Boga, a često u svom razočaranju i očaju se na kraju pobuni i protiv sebe, samoubistvom, što je i cilj gordosti. Sveti Vukašin nije rekao… iz inata, Aleksić nije dao život iz inata… Mi u Republici Srpskoj nismo proslavljali Njen Dan i krsnu slavu iz inata Bakiru Izetbegoviću i US BiH (koji je donio odluku da je taj Dan, 9. januar neustavan) već iz ljubavi prema Srpskoj i svjesni koliko je to važan dan za srpski narod.

Nije samo srpski narod, kao takav, napadnut, napadnuta je i Evropa sa svojim hrišćanskim vrijednostima. Napadnuta je, pa i ugrožena i preko tuđe Evropske Unije sa nekim pogubnim „pravilima“.

Srbi, Rusi, i drugi evropski narodi treba da se ujedine oko istinskih evropskih vrijednosti, a ne oko onih koje prosleđuje Brisel.

Ukoliko evropski narodi ne budu imali snage i volje da odbrane istinske evropske vrijednosti, može doći do njene i bukvalno fizičke podjele, gdje će na jednoj strani živjeti slobodni narodi, njegujući istinske vrijednosti.

Prijetnje i „disciplinovanje“ srpskog naroda i na taj način davanje primjera drugima u svijetu, nisu išli samo preko NATO-a (bombardovanje Srpske 1995, Srbije 1999.) i EULEKS-a, već i preko OHR-a u Republici Srpskoj. Sud BiH koji je pod uticajem OHR skoro da se približio formuli koju su izgovarali Alija Izetbegović i Sulejman Tihić, a ona glasi da će 90% Srba biti osuđeno za ratne zločine, 7% Hrvata i 3% Bošnjaka. A Srba skoro da nema na vjekovnim ognjištima Like, Banije, Korduna, Dalmacije, Slavonije, FBiH, KiM…

Zabrinjavajuća je informacija koja se pojavila u medijima da će SIPA (agencija BiH, koja nije predviđena Dejtonskim sporazumom) po nagovoru nekih stranaca uhapsiti aktuelnog predsjednika R. Srpske Milorada Dodika. Ukoliko bi se pokušalo to uraditi, došlo bi do tragičnih posljedica, jer su neki spremni dati i život za predsjednika Dodika, a i raspad Dejtonske BiH bio bi izvijestan.

Zadnjih decenija u više navrata srpski narod je ponižavan i to prisilnim odvođenjem svojih predsjednika Miloševića i Karadžića, generala Mladića i drugih u Haški sud. Ukoliko bi došlo do hapšenja predsjednika Dodika od strane SIPE i odvođenja u Sarajevo, bilo bi to još jedno svojevrsno poniženje srpskog naroda.

Ukoliko postoji osnovana sumnja da je neko kriv za neko krivično djelo, pa taman to bio i predsjednik Dodik, onda se protiv njega mora voditi sudski proces u RS, a nigdje drugdje i to uzimajući u obzir stav da se prema ljudima, koji svoj autoritet i legitimitet dobijaju od naroda, bude višestruko obazriv. Važno bi bilo da sve srpske institucije reaguju kada je u pitanju kršenje ljudskih prava Srba, gdje god da se oni nalaze i ko god da pokuša da ta prava krši. Mi Srbi, obični ljudi, treba da imamo svijest o neophodnosti jedinstva srpskog naroda, te da pokažemo zanimanje i za probleme i patnje pojedinaca gdje god da se nalaze i kad smo god u prilici, jer smo u teškim vremenima.

Zbog formule „EULEKS plus OHR jednako je presuda srpskom narodu“ treba stvarati ambijent i pokrenuti inicijativu za ukidanje i EULEKS-a i OHR-a.

I na kraju svaki tekst završavam: Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.

IZVOR: in4s.net