Da Li Srbi Sami Uzrokuju Svoje Oluje?

Predsjednica gradskog vijeća Knina izjavila da će: „Oluju proslaviti u junačkom, hrvatskom, herojskom gradu Kninu“. 31. avgusta 1941. Jadarski četnički odred pod zapovjedništvom potpukovnika Veselina Misite oslobodio je prvi grad u okupiranoj Evropi – Loznicu. Četnici su zarobili 93 njemačka vojnika. Bili su to prvi zarobljeni nacistički vojnici u 2. svjetskom ratu. Kada bi danas neki političar u Srbiji izjavio da ide u Loznicu, herojski srpski grad – odmah bi ga napali da živi u mitovima, da je to ratna demagogija, da mora promjeniti svijest… Iako je Loznica zaista srpski grad i grad heroj, a Knin niti herojski grad kad u njemu nije bilo nikakve borbe, hrvatska vojska samo je ušetala u njega, niti je ikad u prošlosti bio hrvatski, jer je u njemu sve do 1995. živjelo 90 posto Srba.

Svaki narod ima svoje bitke koje slavi i pamti. Ali ne znam za narod koji slavi bitku u kojoj je bio 10 puta brojniji i u kojoj je bez borbe ušetao na praznu zemlju, gdje je palio kuće i ubio starce koji su bili preslabi da pobjegnu. Oluja je najveća hrvatska pobjeda. Jadan je narod kojem je to pobjeda. 300 000 hrvatskih vojnika i policajaca i pripadnika 5. korpusa Armije BiH uz pomoć NATO aviona napalo je 28 000 slabo naoružanih krajiških vojnika, od kojih su mnogi bili stariji od 50 godina. Omjer je bio deset na jednog. U teoriji ratovanja za pobjedu je dovoljno 3 na 1, a sa logistikom kakvu je imala hrvatska vojska dovoljno je bilo i 1 na 1.

Zamislite da deset ljudi prebije jednog. I da se svake godine sastaju i slave kako su prebili tog jednog nesretnika. Da li bi normalan, častan čovjek to mogao slaviti?! Da li bi normalan, častan narod mogao slaviti protjerivanje 220 000 ljudi sa njihovih vjekovnih ognjišta?! Da li bi normalan častan narod mogao slaviti pokolj 2 000 ljudi?!

Zanimljivo je da Vučić traži od Srba da promjene svijest, a zašto hrvatski političari ne traže od Hrvata da promjene svijest nego je cijela Hrvatska na čelu sa vladom, saborom, predsjednikom svake godine u Kninu na proslavi etničkog čišćenja? Hrvatska vlada pozvala je građane da na svoje kuće okače zastave. Plaća nastup ekstremističkog pjevača Thompsona, dozvoljava staška orgijanja u Krajni… Hrvati, tzv. Bošnjaci i Albanci svoj identite grade na srbofobiji i demonizaciji Srba, a Dačić kaže da Srbima ne trebaju topovi. Njemu ne trebaju, jer bi oni i da ISIL okupira Srbiju sjedio u vladi.

Plenković je izjavio da je Oluja spriječila novu Srebrenicu, iako je u Oluji ubijeno dvostruko više srpskih civila, nego što je u Srebrenici streljano Naserovih mudžahedina. Možda je onda i Jasenovac spriječio nove Srebrenice, jer bi potomci stotina hiljada Srba poklanih u NDH sigurno jednog dana ubijali isilovce. Plenković je htio podvaliti da bi Srbi zauzeli Bihać, da nije bilo Oluje, što je notorna glupost, Bihaće je tada bio pun armije BiH i oružija, podmazan arapskim milionima i vojska Republike Srpske mogla bi ga osvojiti samo uz žrtve što nikom na kraju rata nije padalo na pamet (osim toga srpska vojska je nekoliko puta tokom rata mogla ući u Bihać, pa je odustala da se ne desi egzodus i jer su vojnici Fikreta Abdića bili željni osvete).

Političarima koji vode Srbiju poručio bih da ne šalju poruke Hrvatima iz sigurnosti beogradskih fotelja. Na taj način u još gori položaj dovode ono malo Srba u Hrvatskoj. Nema smisla da se bave Hrvatima, trebaju se baviti sobom. Trebaju se zapitati zašto se Srbima desila Oluja?! I zašto se Srbima dešavaju Oluje?! Da li svojom pasivnošću, rasrbljenošću, a ekstremnim slučajevima i autošovinizmom sami uzrokujemo svoje Oluje? Zašto smo u 20. vijeku svoje pobjede i milione žrtava, svoju krunu i vjeru dali da bi stvarali nove nacije i nove države na srpskoj krvi? Zašto smo mjenjali slavu, kosovski zavjet i ćirilicu za jugoslavenstvo, komunizama i titoizam, a danas za evrounijatstvo?!

Da li se narod koji nema svoje simbole, svetinje, zavjete, heroje uopće može nazvati narodom? Ili je to rulja sljedbenika filozofije debelog crijeva – „glavno da imam leba da jedem, pa makar i NDH okupirala Srbiju“?! Nakon nebrojnih vjekova bivstovanja srpski se narod nalazi pred sudbonosnom odlukom: ili će Srbi naučiti da misle srpski ili će nestati. Srbi moraju ponovo izgraditi svoje institucije, otkriti istinu o svojoj slavnoj povijesti, odati poštovanje svojim herojima, a odreći se izdajnika, moraju imati zajedničke ciljeve, strategiju i prioritete, koji su važniji od sitnih ličnih interesa. Nacionalno svijesnom i ponosnom narodu se ne može desiti „Oluja“.

Pogledajte ovaj isječak iz hrvatskog dokmentarca, kako su Hrvati doživjeli katastrofu u jedinom mjestu u Krajni gdje su im Srbi pružili otpor, u Petrinji. Lako je ušetati u prazna sela, paliti kuće i ubijati starce, pa to onda slaviti kao najveću pobjedu.