Istorijsko podsjećanje: Ćirilicu u Crnoj Gori ukidali samo okupatori

U istoriji crnogorskog školstva ćirilica je tri puta izbačivana iz upotrebe u administraciji i školskoj dokumentaciji. Prvi put nakon okupacije od strane Austro-ugarske 1916. godine, drugi put od strane Italijana 1941. i, nažalost, treći put se to dešava ove godine.

Školska 2016/17. je počela uvođenjem latiničnih dnevnika, sa preporukom da đaci budu upisivani po abecednom redu. Prije toga, na kraju nastavne 2015/16. su svjedočanstva bila štampana i popunjavana latinicom. Iako je bila obaveza da direktori anketiraju roditelje kojim pismom će svjedočanstva biti pisana, direktori su u najvećem broju škola preskakali svoju obavezu, i dijelili latinična svjedočanstva.

Nakon uvođenja vojne uprave, Austrijancisu 1916. godine uveli suposebne mjere u crnogorskom školstvu. Ćirilica je izbačena i zamijenjena latinicom, izbačena je Srpska istorija kao predmet, te junačke i patriotske pjesme.

Ovim „reformama“ suprotivili su se učitelji iz Bjelopavlića, njih četrnaest (14) tako što su podnijeli ostavke na službu, uz obrazloženje: „Ćirilica je srpska istorija-arterija, aorta srpskog nacionalizma, a mi smo spremni da budemo srpski učitelji i nećemo da budemo anacionalni. Da bismo ostali dosledni pozivu srpskog učitelja u Crnoj Gori, čast nam je izvijestiti komandu da sa ovim podnosimo ostavku na svoju dosadašnju dužnost„.

Njima četrnaestorici, kao i trojici advokata koji su im pomagali u pisanju ostavki je suđeno, i za kaznu su ostatak rata proveli u mađarskim zatvorima.

Sličnu žrtvu su 2004. podnijeli nikšićki profesori boreći se za srpski jezik.

Ćirilica i latinica su po ustavu ravnopravna pisma. Međutim, sva državna administrcija komunicira na latinici. Rijetka su mjesta gdje možete koristiti ćirilicu. Školstvo je bilo poslednje mjesto gdje je ona bila u upotrebi. Nažalost, do ove školske godine! Ako smo kao tekovine Zapadne civilizacije prihvatili koka kolu i hamburger, moramo li se zarad tuđe latinice odricati naše ćirilice? Ili se i ovdje može prepoznati ona krilatica modernih Crnogoraca „da je ćirilica previše srpska“, te je kao takvu treba ukloniti? Da nije previše skupa cijena progona ćirilice?

Ćirilica je u Crnoj Gori crnogorska isto koliko i srpska. Sastavio ju je Vuk Karadžić, Srbin, porijeklom sa teritorije današnje Crne Gore. Ne vidim razloga da se današnji Crnogorci odriču ćirilice, koja je njihova, autohtona, originalna. Ako već forsiraju hiljadugodišnju državotvornost u vidu vertikale Duklja – Zeta- Crna Gora, zašto kidaju vjekovnu kulturu, tradiciju i istoriju u vidu ćirilice. Taj hiljadugodišnji Crnogorac bez kulture i identiteta je prazna ljuštura. On je niko i ništa, vještačko i nepostojeće biće.

Austrijanci su bili okupatori tadašnje srpske Crne Gore, a današnji Crnogorci su okupatori srpske kulture i nasleđa u Crnoj Gori. Austrijanci su „samo „zabranili srpsku kulturu i istoriju u školstvu, a Crnogorci je osim zabrane prekrajaju, falsifikuju i kradu. Prisvajaju kao svoju srpsku istoriju, kulturu i nasleđe.

Prave novog crnogorskog građanina. Proganjaju iz školskog sistema sve što je srpsko ili što može da podsjeća na srpsko.

Podsjećanja radi, 2004. je počela, a 2011. završena sječa srpskih pisaca iz čitanki za osnovne i srednje škole. Od 172 teksta autora sa prostora bivše Jugoslavije koji su predviđeni za obradu u crnogorskim čitankama za osnovnu školu, 86 je od autora koji su rođeni u Crnoj Gori, ali ni jedan od tih autora iz Crne Gore se ne izjašnjava kao Srbin, niti piše na srpskom jeziku. Njih 7 piše na bošnjačkom. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da u Crnoj Gori ima Bošnjaka, ali nema Srba, iako ih je oko 30%, a za 43% građana je srpski maternji jezik.

U preambuli programa za nastavu književnosti iz 2011. stoji „da programom nije favorizovana nijedna nacionalna književnost“. Tada je jedna univerzitetska profesorica izjavi:“Pogledala sam nove programe i čitanke i vidim da su očišćeni od pisaca koji djecu usmjeravaju prema Srpstvu. I to je dobro“.Ona bi sada, siguran sam, dodala da je dobro što „čistimo“ sistem od ćirilice jer i ona mnogo vuče ka Srpstvu. (Čitaocima preporučujem knjigu „Noć dugih makaza“ Veselina Matovića, u kojoj detaljno piše o progonu srpskog jezika i kulture iz crnogorskog školskog sistema.)

Jedan moj drug na sve ovo kaže da ni ovo ludilo, ili kulturna okupacija, kao italijanska ili austrijska neće dugo trajati, i da će i ovo zatiranje srpske kulture i tradicije brzo na smetlište istorije. Nešto me strah da su okolnosti ovaj put drugačije, te da će ovaj teror potrajati sa nesagledivim posledicama po srpski narod u Crnoj Gori.

Radomir Božović, prof. matematike

IZVOR: in4s.net