Boban Savić: GLOBALIZAM (ili sinonim za bolest)

U vrijeme kada postupci jedne nacije mogu da dovedu u pitanje sudbinu cijelog svijeta, neke zemlje se vraćaju ekonomskom protekcionizmu dok druge preduzimaju mjere za centralizaciju kontrole pod jednom svjetskom vladom.

Revolucija

Danas se nalazimo izvan stare dihotomije desnice i lijevice. Postoje nove dvije strane, potpuno uproštene i opšte poznate, a to su svjetski ekonomski fanatizam i oni koji se njemu suprotstavljaju. Oni koji su na strani ekonomskog fanatizma su zaštićeni od strane moćnika dok ovi drugi su prepušteni sebi ili su potpuno potčinjeni njihovom uticaju i nemoćni da pruže otpor.
Više ni jedna politička strana na svijetu nije u stanju da stvori antikapitalističku snagu. Nije teško da se u evropskoj politici pronađe poneki ispravan stav, šta više, često se to dogodi, ali strane koje iznose takve stavove na kraju ne pronađu zajednički jezik kojim bi stvorili borbu protiv novog svjetskog poretka, tako da na kraju dana, svi zajedno doprinosimo urušavanju demokratije.
U doba kad je razlika između bankara i zelenaša samo u imenu, kada banke služe kao sredstvo sistema za uništavanje srednje i radničke klase društva, mi kao i migranti koje ne želimo da primimo ćemo biti radikalno iskorijenjeni ili transformisani u neki novi oblik migranata koji su prinuđeni da lutaju bez svoje kuće, bez socijalnih prava, bez kulture, bez prava na život.
Vladajuća klasa će činiti masakr nad radnicima jer zakon slobodne trgovine je taj po kojem se uvijek nađe neko voljan da uradi istu stvar za manje novca. Šta to dalje znači? To znači da kvalitet nije važan. Globalizacija će značiti (nešto što će kasnije biti definisano kao činjenica) da će evropski radnici koji su se vijekovima borili za svoja prava morati da se takmiče sa stotinama miliona obespravljenih Kineza i šta će se potom desiti? I kineski radnici će dobiti prava? Ne! Svi ćemo izgubiti radnička prava. To je klasni proces, jednostavan za objasniti.

Ako zavirimo dublje u istoriju, možemo da vidimo da se sličan proces današnjoj globalizaciji odvijao na prostoru Mespotamije i da nije pokazao mogućnost opstanka i daljeg razvoja.

Dvedeseti vijek je bio razdoblje geopolitičkog modelovanja strukture svjetskog poretka. Vijek fašizma i komunizma. Najteži oblik fažizma je bio ustaški i nacistički. Najteži oblik komunizma u evropi postojao je u Albaniji. Ispravno gledano, ideološka konfrontacija je predstavljala kamuflažu za geopolitičko suparništvo. Oba politička sistema su ubrzo nestala iz očiglednog razloga tj. svoje brutalnosti. Krajem 20. vijeka se pojavljuje novi oblik totalitarizma, mnogo opasniji od prethodna dva, nosi naziv globalizam. Nosilac tog sistema su SAD koje su danas definisani kao „omiljeni pas u gradu“ (izraz kojim se figurativno definiše predvodnička pozicija SAD-a). Njegova karakteristika bi bila očuvanje demokratske forme, da se predstavi kao vladavina naroda, međutim pronašao je takve metode kontrolisanja uma, da mu do koljena nije ni jedan totalitarni sistem. Nekada je ideologija značila sve. Ljudima nije bilo dozvoljeno da se samostalno razvijaju svoj svijet zbog knjiga, novina i medija, kao i obrazovnog sitema koji su konstantno pružali jednu istu ideju. Poznata je anegdota kada je na Terazijama pjesnik Branko Miljković skinuo svoj crni šešir i uzviknuo: “Živeo jugoslovenski mrak!” Kad se jedna laž više puta ponovi i niko joj ne kontrira, ta laž postaje istina. Ova priča u današnjem sistemu je došla na neki novi nivo. Nivo koji teži ka savršenoj kontroli masa. Kada mrtva tijela predstavljaju objšanjenje šta dalje treba da se radi. Vremenom formula koja je zasnovana na principu „nejednakost će potstaći ekonomski razvoj“ nikada nije dala rezultate, ali se i dalje primjenjuje.
Pogrešno primjenjena formula tranzicije ostavlja pogubne tragove. Ti tragovi postoje jer nacionalni ekonomski interes danas nema ko da zaštiti. Balkan danas može da krene putem izlaska iz krize, putem vraćanja kapitala u preduzeća. Međutim, imamo male ljude za takve stvari jer kada je profit u prvom planu, kroz patogene procese stečen, tragati za izlazom iz krize je nemoguće. Da situacija bude gora, zapadni kapital koji je podmetnut u preduzeća, podmetnut je u cilju daljeg razaranja, jer glavna prepreka neoliberalnom kapitalizmu jeste nacionalna država.
Ne, nije to san, moguće je napraviti revoluciju u sistemu, oživljavanjem državnih instutcija, vraćanjem interesa radnika u prvi plan, stvaranjem kapitala u preduzeću, sve je to moguće dok se ostavlja kapital u preduzeću, potpuni zaokret bez obzira što bi neke elemente i dalje bili primorani da podešavamo prema svjetskom sistemu.
Samoupravni socijalizam u SFRJ je bio samo farsa, socijalna pravda nije postojala jer država i partija su bili isto. U totalitarnom sistemu je isključena sloboda. Neoliberalizam isključuje svaku vrstu demokratije, sve biva podređeno jednom malom broju ljudi koji na bazi profita povećava svoju moć i tu nema dileme.
Jeste, u pravu ste ako kažete da od komunizma ima nešto gore,naravno da ima, antikomunizam! Antikomunizam kao pobuna bezumlja i ludila. Koka kola i hamburger nisu simbol demokratije. Prava radnika su taj simbol. Ako napravite višeparitijski sistem u državi, eliminišete mogućnost monopola jedne partije vodilje, taj sistem podstiče sistem razvoja. Naravno, za to su potrebni pravi ljudi.
Nivo industrijske proizvodnje bez sopstvene privrede se ne može razviti bez svog kapitala, najveća zabluda je da strani kapital može da pomogne na dugoročne staze. Problem političkih sloboda u toku svog riješavanja daje neke drugačije rezultate od očekivanih, on iza kulisa daje jednu novu sliku i postavlja pitanje: koliko je pojedinac politički slobodan ako je na ivici egzistencije, ne može da se liječi, ne može da plaća obrazovanje svojoj djeci i ne zna šta je odmor? Ostaje da se odgovori na pitanje da li će Zapad zbog svojih civilizacijsko-kulturnih promašaja u vođenju razvojne politike globalizacije proizvodnje (potrage za što većim profitom) biti prinuđen da stimuliše nove sukobe i ratove kako bi očuvao svoju vojno-ekonomsku moć, te pridobio novu prednost na svjetskoj sceni.

IZVOR: anti-censura.com